Opojna krv i Razdvojene duše, J.R.Ward

Opojna krv i Razdvojene duše (serijal Bratstvo crnog bodeža)- J.R.Ward

                        "Mračan, erotičan, neodoljiv-        "Wardica s lakoćom isprepliće mnoštvo 
                          posljednji vampiri se bore za          uzbudljivih priča, a napetost ne popušta
                         sudbinu svijeta..."                            niti časa. Njezini vjerni obožavatelji
                                                                                  bit će oduševljeni i ovaj put,
                                                                                  neće moći dočekati nastavak..."


U zadnjih mjesec dana sam pročitala ove dvije knjige, a pošto su iz istog serijala odlučila sam napisati zajedničku recenziju.

Još prije koju godinu sam kupila prvi nastavak ovog serijala dok sam bila na moru. Već je nekoliko knjiga izašlo tako da čim sam prvu pročitala trčala sam kupiti i ostale, te sam postala fan bratstva.
U početku su naši izdavači jednu knjigu u originalu podijelili na dvije i tako izdavali, ali onda u drugoj rundi tiskanja ipak preveli cijelu knjigu od jednom te ju izdali.

Ne znam što me više oduševilo u ovoj seriji knjiga. Odlični zapleti, likovi, stil pisanja...
Iako je dosta nastavaka (sedamnaest sve skupa u prijevodu) nije mi se niti jednom dogodilo da sam išla čitati neku od knjiga preko volje ili da je bilo da želim pročitati samo zato što sam već počela.
Svaka knjiga me iznova oduševila i ostavila jednak dojam kao i prva. Skoro pa mi je nestvarno da netko može baratati s toliko puno likova, svakome posvetiti njegovu knjigu, ali ujedno i sve ostale likove provesti kroz priču.
Od toliko likova svatko si može naći nekoga koji mu je draži od ostalih, makar ostali su vrlo blizu jer su svi zanimljivi i posebni na svoji način. Meni je najdraži Zsadist od samoga početka. Od kada se prvi put pojavio u knjigama. (I inače imam čudan odabir najdražih likova...tako da je i ovdje tako.)
Nešto što mi se ne događa često, jer nisam osoba koju se da samo tako isprovocirati i to pokazati, a ovdje mi se dogodilo, je to da me jedan lik toliko nervirao kroz priču da sam u jednom trenu se nadala da će mu se nešto dogoditi i da ga više neću morati ''gledati''. Taj lik je brat blizanac od Zsadista, Phury.
No dogodilo se još nešto što mi je nevjerojatno, a to je da kada je došla knjiga posvećena više Phury-u nego drugima nestala je ta želja da više nema toga lika. (Iako svaki lik ima 'svoju' knjigu ako se preskoči neka knjiga možete propustiti neki bitan događaj vezan za ostale likove, što je i bio razlog da sam njegovu knjigu pročitala, i nisam zažalila! Bila mi je odlična kao i ostale.) Nakon njegove knjige smo si postali okej.

Mogu ja ovdje pričati u nedogled zašto obožavam ovaj serijal i slično, no najbolje je da sami zaplovite u taj svijet i vidite sami. Još jedna zanimljivost mi je što sam naletjela i na starije osobe (i muške i ženske) koji također čitaju te knjige. To me ugodno iznenadilo. Nisam tip osobe koja misli da su neke stvari samo za mlade, a neke za starije. Ja znam da ću biti podjednako ''blesava'' i voljeti iste stvari kao i sad u svojim dvadesetima. Ja sam dijete koje odbija odrasti i izgubiti se u tom dosadnom ''svijetu odraslih''. Tako da mi je uvijek drago čuti kad netko isto tako, bez obzira na svoje godine ne brine što će drugi misliti i reći, nego slijedi svoje srce i želje.

Jako mi se svidio citat iz knjige 'Opojna krv' u kojem je uspoređena ljubav s bodežom. Naravno da sam si ga zapisala kao i druge.

"Ljubav, shvatio je, bila je poput bodeža koje je izrađivao u svojoj utvrdi: kada načiniš prvi, on je sjajan i nov i oštrica mu se blista na svjetlosti. Držeći ga u dlanu, ispunjen si optimizmom kakav li će samo biti u borbi i ne možeš dočekati da ga isprobaš. Samo, prvih nekoliko noći bude ti čudno jer se navikavaš na njega i on na tebe. 
Tijekom vremena, čelik izgubi svoj prvotni sjaj, a držak postane zamrljan, i možda si ga nekoliko puta i okrhnuo. A ono što dobiješ zauzvrat, međutim, spašava ti život: jednom kada se privikneš na njega, postaje suštinski dio tebe poput produžetka vlastite ruke. Štiti tebe i služi kao sredstvo da zaštitiš svoju Braću; pruža ti samouvjerenost i snagu da se suočiš s bilo čime što iskrsne u tami; i kamogod da pođeš, uvijek ostaje s tobom, baš iznad tvog srca, uvijek je tamo kada ga zatrebaš.
Međutim, moraš održavati oštricu. I s vremena na vrijeme ponovno omotati držak. I uvijek dva puta provjeriti njegovu težinu.
Zanimljivo... sve je to pa, daaa kada su u pitanju bila oružja.
Zašto mu nikada nije palo na pamet da su združivanja ista?"   ~ Opojna krv

"Tragedija, kao i ljubav, zasljepljuje ljude." ~ Razdvojene duše

"Problem je bio u tome što život nema tipku za pauzu koja zaustavlja zabavu i igrice kada se fliper počne previše tresti." ~ Opojna krv 

"Gotovo kao da se poznaju stoljećima, a ne samo nekoliko godina. A opet, pretpostavio je da se takve stvari događaju kada ti se putevi ispresjecaju s osobom koja ti je potpuno kompatibilna. Imaš osjećaj da si s njom oduvijek." ~ Razdvojene duše 

"Ponekad je jedini način da spoznaš koliko daleko si napredovao ako se vratiš ondje gdje si nekoć bio." ~Opojna krv 

"I živima i mrtvima jednaka se sudbina piše. Oni jedino svome domu žele stići što prije." ~ Razdvojene duše
                                                                                             
"Sam određuješ kakav će ti život biti: bez obzira gdje te sudbina baci, logika i slobodna volja bila su sredstva kojima sam slažeš kockice svog života." ~ Opojna krv

"Ljubav je bila teška, čak i kada su dobri ljudi bili u vezi." ~ Razdvojene duše 

"Umatanje riječi u ukrasni papir neće promijeniti narav istine." ~ Razdvojene duše

"I ja bih radije znala što je stvarnost, nego živjela u laži." ~ Razdvojene duše 

"Toliko puno je uzimala zdravo za gotovo , a sada joj je nedostajalo ono što je bila nekada, s tugom kakvu, pretpostavljala je, osoba osjeća prema preminulima." ~ Opojna krv

Život je bio kratak, bez obzira koliko ti dana bilo darovano. I ljudi su bili dragocjeni, pojedinačno, bez obzira koliko ih je bilo dijelom tvog života. I ljubav...za ljubav je vrijedilo umrijeti.
I živjeti, također." ~ Razdvojene duše 

"Rekavši to izašao je van u hodnik... i dok su se vrata bez poteškoća zatvarala, shvatila je da se riječi volim te mogu reći, a da se sama fraza doista i ne izgovori.
Djela su značila puno više od riječi." ~ Opojna krv 


A ovdje ću vam ostaviti i popis svih nastavaka da bi se lakše snašli!
1. Noćni lov
2. Kraljica tame
3. Zvijer u njemu
4. Vječna kletva
5. Rob strasti
6. Krvava žrtva
7. Lovac na duše
8. Srce vampira
9. Oslobađanje
10. Poljubac smrti
11. Krvna veza
12. Bezdan žudnje
13. Kralj srca
14. Nijemi osvetnik
15. Opojna krv
16. Razdvojene duše
17. Gospodari sudbine


J.R.Ward je napisala još jedan odličan serijal pod imenom Pali anđeli. (Od njega sam pročitala prve tri knjige, nadam se da ću uskoro moći i ostale pročitati.)

Jeste li vi čitali štogod od J.R.Ward? Ako jeste što i koji su vam najdraži likovi? 

Posjetitelj, Lee Child

Posjetitelj, Lee Child 

Ovo je još jedna knjiga iz serijala o Jack Reacheru. No ova knjiga je nešto drugačija od drugih iz toga serijala koje sam do sada pročitala.

U ovoj knjizi nema toliko Reacherovih vještina ubijanja što je nekima razlog da im se ova knjiga ne sviđa. Meni je čak i ova knjiga, iako malo drugačija, odlična. Jednako je zanimljiva i napeta kao i ostale, čak i možda malo više. Sviđa mi se način na koji pisac nakon svakih nekoliko poglavlja uvodi određeni odlomak posvećen samom ubojici, njegova razmišljanja i planovi. No čak ni to ne pomaže nam da otkrijemo o kome se radi. Nije da sam se previše trudila razmišljati. Više sam uživala prepustiti se toj neizvjesnosti i tijeku misli samog Reachera o slučajevima.

Preporučam svima, čak i onima koji inače ne čitaju ovaj žanr, da uđu u svijet Jack Reachera. Ima nešto u tome liku što vas privuče knjigama, a i sposobnost pisca da radi stvarno dobre zaplete i zanimljive događaje opravdava stavljanje ovog pisca na popis najboljih među najboljima. Nakon samo nekoliko pročitanih njegovih knjiga jasno mi je zašto ga svi toliko hvale i uspoređuju s ostalim odličnim piscima iz tog žanra. Stvarno je zaslužio mjesto među njima.

Izdvojila sam nekoliko citata tokom čitanja. Prvi citat će vam pokazati zašto bi bilo bolje kada bi na svijetu bilo više Reachera.

"Jači teroriziraju slabije. To se nastavlja i traje, kao što je uvijek trajalo, sve dok ne nalete na nekoga jačeg od njih, tko ima nekakav ljudski razlog da ih zaustavi. Netko poput Reachera . On nije imao nikakav stvarni razlog pomoći čovjeku kojeg je jedva poznavao. Tu nije bilo nikakve logike. Nikakvog plana. Upravo u tom trenutku u gradu od sedam milijuna stanovnika vjerojatno je bilo na stotine jakih ljudi koji nanose bol slabijima, možda čak i tisuće. On ih svakako nije namjeravao potražiti. Nije provodio nikakvu kampanju. No jednako tako, nije mogao dopustiti da mu se to dogodi točno ispred nosa. Nije mogao jednostavno odšetati. Nikad to nije mogao."

"-Ljudi bi trebali činiti ono što doista žele-, rekla je ona. -Držim da je to važno.-" 

"-Znaš ti što doista želiš-, rekla je. -Svi to uvijek znaju, intuitivno. Svaka sumnja koju osjećaš samo je buka, u pokušaju potiskivanja istine, jer se ne želiš s njome suočiti.-"


Jeste li vi čitali što od Lee Child-a?

Večera, Herman Koch

Večera, Herman Koch

Ova knjiga me nije oduševila, a dijelom sam i ja zaslužna za to. Naravno, ne namjerno.
No da krenemo iz početka.
Za tu knjigu sam čula još prošle godine kada se tek pojavila kod nas. Vidjela sam je među preporukama na raznim stranicama. Nisam ju imala u planu čitati, nije mi se našla na listi 'ovo moram pročitati'. Ali eto, dogodilo se da sam došla do nje pa sam ju odlučila pročitati. Nisam imala neka velika očekivanja jer ponekad je bolje ne očekivati previše, pa se onda ne možeš ni razočarati.

Odmah od početka mi se svidio stil pisanja. Od prvih redaka se lako čita jer pisac na svoj poseban način upoznaje čitatelja s likovima i radnjom kroz monologe i događaje nosioca radnje. Kako radnja odmiče i nižu se sljedovi jela, otkriva se sve više o naizgled skladnim obiteljima. Pomalo zbunjujuće može biti vraćanje na neke prošle događaje, no oni nam pojašnjavaju situaciju i odnose među likovima.

Nekako sam se ponadala da ono što piše na samoj naslovnici nije samo reklama: ''Šokantno, mračno, pametno.'' Nekako ništa od toga, pogotovo šokantnog i mračnog, nisam pronašla u ovoj knjizi. Za to krivim dvije stvari. Prva je što svakog dana možemo čuti za svakakve strahote što se događaju na našoj planeti tako da glavni događaj knjige nije baš toliko šokantan s obzirom na što su sve ljudi spremni učiniti jedni drugima.
A najveća greška koju sam nesvjesno napravila je čitanje knjige 'Plamen gladi' prije ove knjige. Jer kada prvo takvu knjigu pročitate, koja isto spada pod psihološki triler, onda vam malo toga može biti šokantnog i mračnog jer ta knjiga je stvarno nešto što vas potrese i ostavi ušokirane. Naspram te knjige 'Večera' je mala beba za nju.
Da sam to znala prije naravno da bi knjigu 'Večera' prije pročitala. No eto, dogodilo se što se dogodilo, i zbog toga mislim da ne mogu dati realnu ocjenu ovoj knjizi. Ali ono što mogu je vama dati savjet da ne ponovite moju grešku.

U ovoj knjizi se povlače razna pitanja odgoja djece, reakcije roditelja i obitelji, odnosi među članovima obitelji, ne poštivanje tuđeg života samo zato što nema krov nad glavom, potreba ljudi da se prikazuju drugima kao savršeno skladna obitelj bez mana (takva ne postoji, postoje samo one koje mogu to bolje odglumiti od drugih), i još raznih društvenih ponašanja koja su prisutna svakodnevno. Podosta je materijala za raspravljanje.

Od svog tog šoka što nema pravog šoka nisam ni zapisala citate iz ove knjige osim jednog koji se proteže kroz većinu knjige.

" >Sve sretne obitelji su slične, svaka nesretna obitelj je nesretna na svoj način.<, takvom rečenicom počinje Tostojeva Ana Karenjina." 



Da li je netko od vas pročitao ovu knjigu? Kako se vama svidjela?

Plamen gladi, Erik Axl Sund

Plamen gladi je drugi nastavak trilogije 'Tko je Victoria Bergman'. Napisali su je Jerker Eriksson i Hakan Axlander Sundquist pod imenom Erik Axl Sund.

Prvi dio trilogije 'Soba zla' sam još prošle godine vidjela i činilo mi se zanimljivo po kratkom sadržaju. Ove godine sam slučajno i naletjela na nju u knjižnici, pa ju i posudila. Knjiga mi se svidjela i zanimalo me što će biti dalje, ali toliko je popularna da su stalno svi nastavci vani. I nakon ne znam ni ja kojeg puta u knjižnici mi se posrećilo da je baš u tom trenu vraćen drugi dio.

Ovo nisu knjige koje ćete moći pročitati kao neko lako štivo. U ovom trileru, za koji su nagrađivani, se prikazuje mračna strana stvarnosti koja ostavlja čitatelja pod dojmom. Pisci toliko spretno uvedu čitatelja u glavu likova da ne mogu ne utjecati na vas jer razni su likovi nosioci radnje, a oni svi ne razmišljaju na uobičajen način, što djeluje pomalo zbunjujuće i zastrašujuće kada se nađete u takvom umu. Iako su nositelji radnje više likova, kroz knjigu se njihova poglavlja mijenjaju dovoljno često da možete pratiti radnju koja se isprepliće i na nevjerojatne načine spaja živote likova.

Najstrašnije je u cijeloj toj priči što se takve stvari stvarno događaju. U knjigama se pojavljuju razni problemi društva koji ne smiju biti zanemareni jer previše nevinih žrtava nastrada i time im bude život u potpunosti uništen jer ne postoji taj lijek koji će ih oporaviti od tako nečega. Najžalosnije je što puno toga bi bilo spriječeno da neki ljudi ne odaberu biti slijepi i propuste spasiti nečiji život.

U svakom slučaju preporučam svima ovu trilogiju. Odličan psihološki triler su napisali i sigurno svakoga tko to pročita ostave pod velikim dojmom jer nije da se možete svaki dan naći u glavi psihopata.

Nadam se da ću i s trećim nastavkom 'Pitijina istina' imati sreće u pronalasku kao s prva dva dijela.


"Mržnja ne kopni. Upravo je suprotno; očvrsne, oblikuje se u zašiljene kristale leda koji okružuju sve njezino biće."

"Oprostiti nešto što je moguće oprostiti, zapravo uopće nije opraštanje, misli. Pravo je opraštanje oprostiti nešto neoprostivo. To može samo bog." 

"Svi su ljudi jednaki. Istina koju se prilagođava po potrebi."

"Život je previše dragocjen da bi ga se provelo u iščekivanju nečega. 
  Nečega što će te odvesti negdje drugdje."

"To je zakon ljudske prirode - sve što je bilo skriveno u duši, bori se i želi izbiti na površinu."


Jedna zanimljivost koju sam zamijetila čitajući knjigu je pojam ambidekster, što znači da je osoba i lijevak i dešnjak. Do sada obično kada bi se to negdje spominjalo ne bi se koristio taj izraz.


Jeste li vi već čitali ovu trilogiju? Ili tek planirate pročitati?

Usijanje i Zamka, Lee Child

                                                             Usijanje, Lee Child 

Ova knjiga me odmah osvojila na prvu. Od prvog poglavlja kreće zaplet i kroz cijelu knjigu se provlače pitanja, na koja dođe još samo novih. Tjera te da se zapitaš kome da vjeruješ i što se stvarno događa jer tok radnje nekoliko puta mijenja smjer.

Jack Reacher krenuo je na put autostopiranjem kao i uvijek do sada. No nije mu bilo ni na kraj pameti da će biti uvučen u život vozačice na taj način. A sve je počelo njezinom rečenicom: " -Ime mi je Carmen Greer, rekla je. -  Trebam tvoju pomoć.-"

Radnja knjige je smještena u Teksasu po najvećim vrućinama kada temperatura po noći pada na trideset do trideset i pet stupnjeva. Inače imam problema s prevelikim vrućinama tako da mi je samo od čitanja o takvoj klimi nekako postalo pretoplo. Tako da ako čitate knjigu u zimske dane može vas dodatno ugrijati, a ako je ljeto onda možete naći neke savijete kako se rashladiti.

Inače dok čitam knjige uvijek mi zapnu za oko neobični recepti iz raznih zemalja. Njima je to nešto skroz normalno i obično jer su odrasli tako, a meni su neke te kombinacije nove. U ovoj knjizi sam primijetila da je uobičajeno od djetinjstva, pa čak i stariji to vole popiti/pojesti, a to je cola sa sladoledom. Čini mi se zanimljivom kombinacijom jer oboje jako volim, ali nije mi nikada palo na pamet to dvoje pomiješati. Kao mala sam često jela ledene štapiće s okusom cole, no ovo je baš tekuća cola u koju je ubačen sladoled.

Evo dva citata iz knjige koja sam zapisala:

"Nadaj se najboljem, planiraj za najgore. To mu je bio životni moto."

"Trojica mogu čuvati tajnu ako su dvojica od njih mrtvih."




                                                               Zamka, Lee Child 

Ova knjiga mi je dobra. Nema to nešto što i one dvije prije nje koje sam čitala, ali unatoč tome sam ju pročitala jer je zanimljiva i zanimalo me što će se dogoditi na kraju. Sve mi se više čini da Child ne može napisati lošu knjigu. Ima talenta za pisanje zapleta koji se tokom knjige nekoliko puta zapetljaju. Obično su mu knjige ne predvidljive, no u ovoj sam jednu stvar pri kraju pogodila, što me malo razočaralo, ali onda nekoliko stranica nakon toga me opet iznenadio s nečim drugim. Volim to ne znanje što će biti sljedeće dok čitam. A on to odlično obavlja.

Radnja ove knjige se više puta seli s mjesta na mjesto jer u potrazi za odgovorima glavni likovi su prisiljeni više puta letjeti da bi došli do informacija. U ovoj knjizi Reacher se susreće s ljudima iz svoje prošlosti koji su mu ostali u lijepom sjećanju. No taj susret završava na način koji je mogao samo sanjati.

Što više Lee Child-ovih knjiga čitam shvaćam zašto ga toliko hvale. Do sada sam ih tri pročitala i dvije su mi odlične. Posudila sam u knjižnici još dvije njegove knjige, te ću nakon njih moći reći da li se i on nalazi na listi mojih najdražih pisaca.


"Ljudi žive i onda umru, a ako su dobro živjeli i mirno umrli, onda nemaju za čim žaliti."

"Život je previše kratak da se trati na brigu."

" Prvo potrošiš mnogo novaca i vremena da trava naraste, kako bi potrošio još više vremena i novaca na košenje i održavanje. Psuješ kad je neuredan, a onda se brineš je li previše pokošen, pa cijelo ljeto trošiš novac na skupu vodu, a cijelu jesen na skupe kemikalije.
Šašavo. Ali ako postoji kuća zbog koje bi se mogao predomisliti, onda je to Garberova kuća. Potpuno obična, ništa ne traži od tebe. Doimala se kao da je ljepša zbog toga što je bila zapuštena. A pogled je veličanstveni. Široka Hudson rijeka, mirna i moćna. Stara rijeka će uvijek teći, a vi radite što vas volja u svojim kućama u dvorištima na njenoj obali."


Jedna zanimljivost koju sam saznala u vezi glavnog lika Child-ovih knjiga je kako je glavni lik, Jack Reacher, dobio ime. Već je započeo pisati knjigu, no i dalje nije imao ime glavnog lika. Jednog dana kada je bio u kupovini sa ženom, jedna osoba ga je zamolila da mu doda nešto s gornje police (reach, eng.). Nakon toga žena mu je rekla da bi, ako mu propadne posao, mogao raditi kao reacher (dodavač). I tako je od toga dobio ime Reacher za glavnog lika.

Jeste li vi štogod čitali od ovog pisca? Ako jeste, što i kako vam se sviđa?

Ponoćna palača i Rujanska svjetla, Carlos Ruiz Zafon

Ponoćna palača, Carlos Ruiz Zafon

Knjiga 'Ponoćna palača' je drugi nastavak trilogije Magla od Carlos Ruiz Zafona.
Kao što glasi najava na početku knjige: ''Ova priča o tajnom društvu, željezničkom kolodvoru u obliku labirinta i mračnom liku iz prošlosti svojim će maštovitim pripovijedanjem i raspletom podsjetiti na Zafonov svjetski poznati bestseler Sjenu vjetra.'' , stvarno tako i je.
Iako mi je prvi dio te trilogije (koji sam pročitala nekoliko mjeseci prije) dobar, Ponoćna palača mi je bolja jer ima više misterije i zapleta koji doista podsjećaju na Sjenu vjetra.
No čak i ako niste do sada čitali ikoju knjigu od Zafona preporučam da pročitate. Mislim da ne možete pogriješiti koju god njegovu knjigu da pročitate.
Jako mi se sviđa što njegove knjige možete čitati bilo kojim redoslijedom jer nisu toliko jako povezane da će vam pokvariti knjigu. Ja to nisam znala tako da sam trilogiju Magle čitala po redu, no stvarno redoslijed nije bitan. Svaka knjiga priča svoju posebnu priču.
Ovaj put čitajući knjige uspjela sam zapisati i citate, tako da evo onih koji su mi se posebno svidjeli:

"A ni u što nije tako teško povjerovati kao u istinu i ništa nije tako zavodljivo kao snaga laži."

"Ali linija koja razdvaja snove od noćnih mora tanka je poput oštrice."

"Prekapanje po prošlosti otkrilo nam je okrutnu lekciju, to da je život poput knjige koju je uputnije ne listati unatrag; put na kojem nije važno kuda smo krenuli, jer nikada nećemo moći izbrisati vlastitu sudbinu."

Rujanska svjetla, Carlos Ruiz Zafon 

Najava ove knjige bi me privukla čak i da nisam već od prije upoznata sa Zafonovim djelima.
"Čitatelji svih dobi pronaći će tajnu i napetost te će biti prikovani neizvjesnošću - roman ima snagu Stephan Kinga i istančanost Neila Gaimana." A razlog zašto bi me takva najava privukla jer sam fan i Neil Gaimana. I on ima poseban i pomalo neobičan stil pisanja.
Zadnja knjiga ove trilogije mi je podjednako dobra kao i drugi dio. Svakim novim ispisanim retkom bivamo uvučeni u mistični svijet rezidencije Cravenmoore na obali Normandije. Majka sa svoje dvoje djece seli se iz Pariza u bijegu od svog starog života. Dolaskom u mjesto u početku se sve čini idealno, od novog posla, kuće, i dječje prilagodbe. No sve je sve samo ne idealno, kako dani idu tako obitelj biva sve upoznatija s mračnim tajnama Cravenmoora.
Evo nekoliko redaka iz knjige koje sam izdvojila:

"Ne smiješ vjerovati svemu što vidiš. Slika stvarnosti koju nam pružaju naše oči samo je iluzija, optički efekt."  

"Linija između osjećaja krivnje i želje za životom činila se tako oštrom, poput noža namazana otrovom."

"Mislim da su neka mjesta, neke tisućljetne palače koje se mogu nabrojiti na prste jedne ruke, mnogo više od obične konstrukcije, žive su. Imaju vlastitu dušu i vlastiti način komuniciranja s nama."

"U svijetu svjetla i sjena svi, svatko od nas, treba naći svoj put."

Još nešto što mi se sviđa kod Zafonovih knjiga je predgovor u kojem se obraća čitaocu knjige, što daje dodatnu čar knjizi. Jer osjećate se kao da ste pročavrljali s piscem prije početka čitanja njegove knjige.

"Dragi čitaoče,

Ja sam jedan od onih koji uvijek preskaču predgovore i uvode budući da više volim odmah prijeći na stvar. Ako je to i tvoj slučaj, preskoči smjesta ovu stranicu i baci se na roman, koji je zapravo ono što je uistinu važno. Ali ako spadaš među one čitatelje ( a priznajem da sam i sam povremeno takav) koje grize znatiželja, dopusti mi da ti o ovome romanu ukratko kažem....."


Jeste li vi već nešto čitali od ovog pisca? Ako da, što, i koje vam je njegovo najdraže djelo?

Uništenje, Michael Robotham

Danas sam pročitala do kraja knjigu Uništenje, napisao ju je Michael Robotham. Do te knjige sam došla slučajno. Mama ju je posudila u knjižnici, a ja kako sam završila s čitanjem svojih knjiga odlučila sam dati priliku i toj knjizi. Prije čitanja znala sam samo da je psihološki triler i da se mami svidjela. Jedino što se s zadnje strane knjige može saznati je to da je pisac više puta nagrađen za najbolji kriminalistički romana u Australiji i da je imao nominacije iz cijelog svijeta. O sadržaju knjige se puno ne otkriva što mi se sviđa. Volim kad ne znam što me čeka.

Knjiga počinje jako zanimljivo, samoubojstvom. Ali vrlo neobičnim samoubojstvom. Žena stoji skroz gola na kiši, jedino ima crvene cipele na nogama. Nalazi se na mostu i razgovara na mobitel ne doživljavajući svijet oko sebe. Spletom okolnosti u priču je uvučen i klinički psiholog Joe O'Loughlin koji radi na sveučilištu kao profesor. Nakon toga događaja njegov se život okreće naglavačke i biva uvučen u svijet pun iznenađenja. 

Ne želim vam previše otkrivati jer knjiga je stvarno odlična. Od samog početka je zanimljiva i ne mora se čekati da se radnja pokrene. Već u prvom poglavlju krenu vam se motati pitanja i želite znati zašto i kako se to dogodilo, što vas tjera da dalje čitate i ne stajate. Pisac čitatelja lijepo uvuče u taj svijet i sve događaje, upoznavajući nas s likovima tako da nam nije teško zamisliti ih.

Čak i ako inače ne čitate takve knjige, pročitajte! Možda vas se toliko svidi kao i meni da ćete preći i na taj žanr. Ne znam zašto je do sada tako malo bilo knjiga iz tog žanra na popisu mojih pročitanih knjiga. Valjda sam se malo izgubila u svijetu fantasy knjiga. No i to se mijenja. 

Htjela sam izvući više citata iz knjige pa ih tu napisati, ali toliko sam se zanijela u čitanju da sam skroz zaboravila na sve. Tako da evo samo jednoga:   

"Srce ima razloge koje razum ne može shvatiti."

A nakon ove knjige ja sam se osjećala baš kao što kaže ovaj citat na slici.