Kada čitam skroz se isključim iz svijeta oko sebe, ništa ne čujem, niti doživljavam. Skroz se udubim u to što čitam. Preselim se u drugu dimenziju gdje razni likovi rješavaju probleme i hrabro se bore sa svime i svačim, neki se bore protiv uobičajenih životnih problema, neki se bore protiv zlih vještica, demona, vampira, a o nekima ovisi sudbina čitavog svemira. Sve su jednako dobre i povedu te na putovanje koje u stvarnom životu ne bi mogao doživjeti. Dok te neke knjige mogu poučiti nekim stvarima i ohrabriti na tvom životnom putu.
Knjiga iz mlađih dana koja mi se najviše urezala u pamćenje je Mi djeca s kolodvora Zoo. Imala sam nekih četrnaest godina kada sam ju pročitala i ostala pod jakim dojmom te knjige. I od onda kada god me netko pita za preporuku knjiga ta je među prvima koje preporučim jer smatram da bi svi mladi tu knjigu trebali pročitati. Mislim da bi se neki zapitali i ne bi nikada ni eksperimentirali s ''lakšim'' drogama, a kamoli nešto drugo. Naravno uvijek ima onih kojima i da nacrtaš ne bi pomoglo, valjda više vole učiti na svojim greškama. Ali ne bi im naškodilo da pročitaju. Ta knjiga bi trebala biti na popisu lektire.
Kad smo već i kod lektire, evo par riječi i o tome. Iako od malena volim čitati raznovrsne knjige, naravno da sam kao i mnogi neke lektire preskočila. Dijelom zato što neke su pisane tinejđerima (većini) ne razumljivim rječnikom, a dijelom što kod profesorice hrvatskog jezika u srednjoj sam dobila bolju ocjenu ako bi pročitala na netu kratki sadržaj i slično, nego ako sam se potrudila pročitati cijelu knjigu. Tako da sam birala za čitanje samo što sam htjela čitati. No čak ni ta ''teška'' lektira nije mi ubila volju za čitanjem, ali nažalost kod mnogih je. Umjesto da nas privuku knjigama, odbijaju nas od njih. Od toliko puno knjiga što postoje veliki je izbor onoga što bi se moglo staviti na popis lektire. Što vrijedi i da pročitamo neko štivo od kojega ništa nećemo shvatiti, jer za neke knjige smo u toj dobi premladi. Ta ista knjiga možda bi nam se i svidjela kad bi bili stariji, ali ta ''trauma'' iz djetinjstva nas odbije od tog određenog naslova, te ga više nikad ne pogledamo.
U to školsko doba sam pročitala puno knjiga od R.L.Stine . To su uglavnom krimi/horor priče baš za te tinejđerske godine. Tanke su i pročitaju se jako brzo, prebrzo. Oduvijek volim da su knjige što deblje. Jer onda bi se mogla što duže družiti s istim likovima, jer kada ih upoznaš i uđeš u njihove živote, na neki način ti se teško rastati od njih. Koliko god da želiš što prije pročitati knjigu jer te zanima kraj, opet, s druge strane ne želiš se rastati od tog svijeta. Svaki put se osjećam kao što citat na slici kaže:
Osim što volim čitati, jako volim i citate o knjigama, iz knjiga, ili bilo kakve da imaju veze s knjigama, kao i slika knjiga u prirodi, na policama, u knjižnicama, posebna izdanja, stare knjige, .....
To bi bilo to u ovome postu, u nekom od sljedećih ću više napisati o onome što trenutno čitam. Slobodno podijelite sa mnom kada ste vi počeli čitati i koja vas se knjiga posebno dojmila u mlađim danima!
Nema komentara:
Objavi komentar