utorak, 26. svibnja 2015.

Materinji jezik, nemoj nam otići!

Već sam prije u jednom od prijašnjih postova spomenula tu temu, ali osjećam potrebu da trebam napisati nešto više o tome jer mi se neprestano mota po glavi.



Žalosno je kako ljudi ne cijene svoj materinji jezik. Dosta ljudi se čak i odlučuje pisati na nekom stranom jeziku jer tako mogu doći do većeg broja čitaoca i to mi je još u redu ako netko pokušava pokrenuti nekakav posao, pa normalno da želi zaraditi što više.
Ali ljudi koji pišu svoje male svaštare, poput mene, mislim da bi trebali pisati na svom jeziku.

Nisam protiv stranih jezika, naprotiv, i sama volim strane jezike i mislim da svatko tko ima priliku i želju da treba učiti i nove stvari, pa tako i jezike. Jer cijeli život učimo i trebamo nadopunjavati naše znanje jer toliko ima i starih i novih stvari koje možemo naučiti, tako da bila bi šteta da podignemo zidine oko sebe i zaustavimo priljev informacija.

Neke od jezika koje bi ja htjela znati su korejski, španjolski, francuski, ruski, i usavršiti do kraja engleski. Tko zna, možda mi se jednog dana želje i ostvare.

No mislim da bi trebali više cijeniti i ono što imamo jer imamo jedinstveno pismo i jezik koji trebamo ponosno koristiti kada god možemo.

Jedna od stvari koje sam primijetila je i sve veće korištenje stranih riječi u našem rječniku, i to toliko da za neke više ni ne znamo kako se pravilno kažu na našem jeziku. I ja se nalazim u toj skupini kao i većina.
Baš mi se neki dan dogodilo da jednu riječ uopće nisam znala kako se kaže na mom jeziku, a baš sam ju htjela napisati onako kako se kod nas kaže, i uspjela sam naći prijevod te riječi. A najzanimljivije je što ni stariji oko mene nisu znali odmah prevesti nego sam morala pronaći na internetu, pa sam onda i njima rekla tako da znaju.
Vjerojatno je engleski jedan od vodećih jezika koji nam se počeo miješati s našim, zbog sve te silne tehnologije i društvenih mreža na kojima boravimo svaki dan, i neke su aplikacije na engleskom tako da pokupimo izraze, ni ne razmišljajući kako se to kaže na našem jeziku.
Od uvijek imamo posuđenice iz tuđih jezika, ali mislim da nikada nisu bile u tolikom broju kao u današnje vrijeme, kao da se dogodila poplava engleskog jezika.

Ovim postom želim da ljudi malo razmisle i bore se protiv sve većeg zanemarivanja materinjeg jezika. Trebamo pratiti novosti i biti u toku s vremenom, ali isto tako možemo u nekim situacijama usmjeriti pažnju i njegovati neke stvari jer sigurno ne želimo da se naši jezici izgube i nestanu jednog dana. A za to bi bili mi krivi. Svatko od nas. Svatko tko se nije potrudio da više cijeni svoje.

Tako da učite i nove jezike, ali nikako ne zaboravite i svoj materinji jezik!













Nema komentara:

Objavi komentar