Opojna krv i Razdvojene duše, J.R.Ward

Opojna krv i Razdvojene duše (serijal Bratstvo crnog bodeža)- J.R.Ward

                        "Mračan, erotičan, neodoljiv-        "Wardica s lakoćom isprepliće mnoštvo 
                          posljednji vampiri se bore za          uzbudljivih priča, a napetost ne popušta
                         sudbinu svijeta..."                            niti časa. Njezini vjerni obožavatelji
                                                                                  bit će oduševljeni i ovaj put,
                                                                                  neće moći dočekati nastavak..."


U zadnjih mjesec dana sam pročitala ove dvije knjige, a pošto su iz istog serijala odlučila sam napisati zajedničku recenziju.

Još prije koju godinu sam kupila prvi nastavak ovog serijala dok sam bila na moru. Već je nekoliko knjiga izašlo tako da čim sam prvu pročitala trčala sam kupiti i ostale, te sam postala fan bratstva.
U početku su naši izdavači jednu knjigu u originalu podijelili na dvije i tako izdavali, ali onda u drugoj rundi tiskanja ipak preveli cijelu knjigu od jednom te ju izdali.

Ne znam što me više oduševilo u ovoj seriji knjiga. Odlični zapleti, likovi, stil pisanja...
Iako je dosta nastavaka (sedamnaest sve skupa u prijevodu) nije mi se niti jednom dogodilo da sam išla čitati neku od knjiga preko volje ili da je bilo da želim pročitati samo zato što sam već počela.
Svaka knjiga me iznova oduševila i ostavila jednak dojam kao i prva. Skoro pa mi je nestvarno da netko može baratati s toliko puno likova, svakome posvetiti njegovu knjigu, ali ujedno i sve ostale likove provesti kroz priču.
Od toliko likova svatko si može naći nekoga koji mu je draži od ostalih, makar ostali su vrlo blizu jer su svi zanimljivi i posebni na svoji način. Meni je najdraži Zsadist od samoga početka. Od kada se prvi put pojavio u knjigama. (I inače imam čudan odabir najdražih likova...tako da je i ovdje tako.)
Nešto što mi se ne događa često, jer nisam osoba koju se da samo tako isprovocirati i to pokazati, a ovdje mi se dogodilo, je to da me jedan lik toliko nervirao kroz priču da sam u jednom trenu se nadala da će mu se nešto dogoditi i da ga više neću morati ''gledati''. Taj lik je brat blizanac od Zsadista, Phury.
No dogodilo se još nešto što mi je nevjerojatno, a to je da kada je došla knjiga posvećena više Phury-u nego drugima nestala je ta želja da više nema toga lika. (Iako svaki lik ima 'svoju' knjigu ako se preskoči neka knjiga možete propustiti neki bitan događaj vezan za ostale likove, što je i bio razlog da sam njegovu knjigu pročitala, i nisam zažalila! Bila mi je odlična kao i ostale.) Nakon njegove knjige smo si postali okej.

Mogu ja ovdje pričati u nedogled zašto obožavam ovaj serijal i slično, no najbolje je da sami zaplovite u taj svijet i vidite sami. Još jedna zanimljivost mi je što sam naletjela i na starije osobe (i muške i ženske) koji također čitaju te knjige. To me ugodno iznenadilo. Nisam tip osobe koja misli da su neke stvari samo za mlade, a neke za starije. Ja znam da ću biti podjednako ''blesava'' i voljeti iste stvari kao i sad u svojim dvadesetima. Ja sam dijete koje odbija odrasti i izgubiti se u tom dosadnom ''svijetu odraslih''. Tako da mi je uvijek drago čuti kad netko isto tako, bez obzira na svoje godine ne brine što će drugi misliti i reći, nego slijedi svoje srce i želje.

Jako mi se svidio citat iz knjige 'Opojna krv' u kojem je uspoređena ljubav s bodežom. Naravno da sam si ga zapisala kao i druge.

"Ljubav, shvatio je, bila je poput bodeža koje je izrađivao u svojoj utvrdi: kada načiniš prvi, on je sjajan i nov i oštrica mu se blista na svjetlosti. Držeći ga u dlanu, ispunjen si optimizmom kakav li će samo biti u borbi i ne možeš dočekati da ga isprobaš. Samo, prvih nekoliko noći bude ti čudno jer se navikavaš na njega i on na tebe. 
Tijekom vremena, čelik izgubi svoj prvotni sjaj, a držak postane zamrljan, i možda si ga nekoliko puta i okrhnuo. A ono što dobiješ zauzvrat, međutim, spašava ti život: jednom kada se privikneš na njega, postaje suštinski dio tebe poput produžetka vlastite ruke. Štiti tebe i služi kao sredstvo da zaštitiš svoju Braću; pruža ti samouvjerenost i snagu da se suočiš s bilo čime što iskrsne u tami; i kamogod da pođeš, uvijek ostaje s tobom, baš iznad tvog srca, uvijek je tamo kada ga zatrebaš.
Međutim, moraš održavati oštricu. I s vremena na vrijeme ponovno omotati držak. I uvijek dva puta provjeriti njegovu težinu.
Zanimljivo... sve je to pa, daaa kada su u pitanju bila oružja.
Zašto mu nikada nije palo na pamet da su združivanja ista?"   ~ Opojna krv

"Tragedija, kao i ljubav, zasljepljuje ljude." ~ Razdvojene duše

"Problem je bio u tome što život nema tipku za pauzu koja zaustavlja zabavu i igrice kada se fliper počne previše tresti." ~ Opojna krv 

"Gotovo kao da se poznaju stoljećima, a ne samo nekoliko godina. A opet, pretpostavio je da se takve stvari događaju kada ti se putevi ispresjecaju s osobom koja ti je potpuno kompatibilna. Imaš osjećaj da si s njom oduvijek." ~ Razdvojene duše 

"Ponekad je jedini način da spoznaš koliko daleko si napredovao ako se vratiš ondje gdje si nekoć bio." ~Opojna krv 

"I živima i mrtvima jednaka se sudbina piše. Oni jedino svome domu žele stići što prije." ~ Razdvojene duše
                                                                                             
"Sam određuješ kakav će ti život biti: bez obzira gdje te sudbina baci, logika i slobodna volja bila su sredstva kojima sam slažeš kockice svog života." ~ Opojna krv

"Ljubav je bila teška, čak i kada su dobri ljudi bili u vezi." ~ Razdvojene duše 

"Umatanje riječi u ukrasni papir neće promijeniti narav istine." ~ Razdvojene duše

"I ja bih radije znala što je stvarnost, nego živjela u laži." ~ Razdvojene duše 

"Toliko puno je uzimala zdravo za gotovo , a sada joj je nedostajalo ono što je bila nekada, s tugom kakvu, pretpostavljala je, osoba osjeća prema preminulima." ~ Opojna krv

Život je bio kratak, bez obzira koliko ti dana bilo darovano. I ljudi su bili dragocjeni, pojedinačno, bez obzira koliko ih je bilo dijelom tvog života. I ljubav...za ljubav je vrijedilo umrijeti.
I živjeti, također." ~ Razdvojene duše 

"Rekavši to izašao je van u hodnik... i dok su se vrata bez poteškoća zatvarala, shvatila je da se riječi volim te mogu reći, a da se sama fraza doista i ne izgovori.
Djela su značila puno više od riječi." ~ Opojna krv 


A ovdje ću vam ostaviti i popis svih nastavaka da bi se lakše snašli!
1. Noćni lov
2. Kraljica tame
3. Zvijer u njemu
4. Vječna kletva
5. Rob strasti
6. Krvava žrtva
7. Lovac na duše
8. Srce vampira
9. Oslobađanje
10. Poljubac smrti
11. Krvna veza
12. Bezdan žudnje
13. Kralj srca
14. Nijemi osvetnik
15. Opojna krv
16. Razdvojene duše
17. Gospodari sudbine


J.R.Ward je napisala još jedan odličan serijal pod imenom Pali anđeli. (Od njega sam pročitala prve tri knjige, nadam se da ću uskoro moći i ostale pročitati.)

Jeste li vi čitali štogod od J.R.Ward? Ako jeste što i koji su vam najdraži likovi? 

Posjetitelj, Lee Child

Posjetitelj, Lee Child 

Ovo je još jedna knjiga iz serijala o Jack Reacheru. No ova knjiga je nešto drugačija od drugih iz toga serijala koje sam do sada pročitala.

U ovoj knjizi nema toliko Reacherovih vještina ubijanja što je nekima razlog da im se ova knjiga ne sviđa. Meni je čak i ova knjiga, iako malo drugačija, odlična. Jednako je zanimljiva i napeta kao i ostale, čak i možda malo više. Sviđa mi se način na koji pisac nakon svakih nekoliko poglavlja uvodi određeni odlomak posvećen samom ubojici, njegova razmišljanja i planovi. No čak ni to ne pomaže nam da otkrijemo o kome se radi. Nije da sam se previše trudila razmišljati. Više sam uživala prepustiti se toj neizvjesnosti i tijeku misli samog Reachera o slučajevima.

Preporučam svima, čak i onima koji inače ne čitaju ovaj žanr, da uđu u svijet Jack Reachera. Ima nešto u tome liku što vas privuče knjigama, a i sposobnost pisca da radi stvarno dobre zaplete i zanimljive događaje opravdava stavljanje ovog pisca na popis najboljih među najboljima. Nakon samo nekoliko pročitanih njegovih knjiga jasno mi je zašto ga svi toliko hvale i uspoređuju s ostalim odličnim piscima iz tog žanra. Stvarno je zaslužio mjesto među njima.

Izdvojila sam nekoliko citata tokom čitanja. Prvi citat će vam pokazati zašto bi bilo bolje kada bi na svijetu bilo više Reachera.

"Jači teroriziraju slabije. To se nastavlja i traje, kao što je uvijek trajalo, sve dok ne nalete na nekoga jačeg od njih, tko ima nekakav ljudski razlog da ih zaustavi. Netko poput Reachera . On nije imao nikakav stvarni razlog pomoći čovjeku kojeg je jedva poznavao. Tu nije bilo nikakve logike. Nikakvog plana. Upravo u tom trenutku u gradu od sedam milijuna stanovnika vjerojatno je bilo na stotine jakih ljudi koji nanose bol slabijima, možda čak i tisuće. On ih svakako nije namjeravao potražiti. Nije provodio nikakvu kampanju. No jednako tako, nije mogao dopustiti da mu se to dogodi točno ispred nosa. Nije mogao jednostavno odšetati. Nikad to nije mogao."

"-Ljudi bi trebali činiti ono što doista žele-, rekla je ona. -Držim da je to važno.-" 

"-Znaš ti što doista želiš-, rekla je. -Svi to uvijek znaju, intuitivno. Svaka sumnja koju osjećaš samo je buka, u pokušaju potiskivanja istine, jer se ne želiš s njome suočiti.-"


Jeste li vi čitali što od Lee Child-a?

Nemoj biti promijenjiv ko vrijeme!

Puno prije nego sam naišla na taj citat zapitala sam se isto.

Zašto ljudima nikada ništa ne paše?

Kad je zima nije dobro jer je prehladno, pada kiša ili snijeg, vjetar, a onda kada dođe ljeto im je prevruće, stalno kukaju kako jedva čekaju da prođu vrućine. No čak i kada je proljeće ne valja, onda su alergije, posljedice zime nikako da odu i da se priviknu na sunce. Čak ni jesen ne valja jer ima kiša i promijenjivo je vrijeme. Bar se prije mogla jedna godina podijeliti na godišnja doba, sada toga više nažalost nema. Ali ljudsko nezadovoljstvo i potreba za kukanjem su i dalje tu u jednakoj količini.

Je li tako teško nešto voljeti i biti zadovoljan?

Je li tako teško reći: 'Danas je baš dobar dan!'

Na prste jedne ruke mogu nabrojati ljude koje sam upoznala tokom života da su rekli da vole npr. ljeto i ne žale se kada bi došlo.

Da je bar to samo tako s vremenom. Ljudi kukaju svakodnevno o svemu oko njih. Dosta im je svega i žele svoj mir, pa onda kada dobe mir opet ne valja jer im je dosadno, i počnu smišljati priče kako ih drugi zanemaruju i slično. Pa daj se više odlučite što želite!

Kada kažeš da nešto voliš ili želiš onda se i drži toga. Nemoj mijenjati mišljenje kako vjetar puše.

U cijeloj priči mi nije jasno kako ti ljudi imaju snage za toliko negative i nezadovoljstva.

A ono što sam naučila je da se obično žale oni koji imaju i kojima je dobro u životu. Onaj ko nema taj će šutjeti i snaći se već nekako. Neće čim te vidi početi kukati kako mu je teško. Biti će mu drago da popriča o nekim ne bitnim temama, malo da skrene misli s problema.

Ponekad se stvarno osjećam ko da sam s neke druge planete i puno toga što je ljudima pod normalno meni je skroz strano i neshvatljivo. Vjerojatno će tako i ostati. Ljudi su stvarno komplicirana bića. No u svoj toj svojoj kompliciranosti su i zanimljivi. Uvijek te iznenade s nečim. I to obično kad kažeš 'Više me ništa ne može iznenaditi!', pokažu ti suprotno i stigne novo iznenađenje.

Ponekad je najbolje držati se onoga:

"Ne vjeruj nikome, pa ni samom sebi!" 

Sreća. Riječ od pet slova, a puno različitih značenja.

''Sreća. Riječ od pet slova, a puno različitih značenja.
Za svakoga čovjeka sreća ima drugačije značenje.
Što znači imati sreće u životu?
Za nekoga su to materijalne stvari, a za nekoga duhovne.
Ali znači li to da kada tih materijalnih stvari nema, nema ni sreće za te ljude?                          Ne znam odgovor na to jer nisam takva osoba. Mene sitnice čine sretnom.''

To je odlomak iz jedne moje priče koju sam davno započela pisati.
Svakodnevno nailazim na razne citate o sreći. I sve to djeluje nekako jednostavno. Ako želiš biti sretan, biti ćeš. No stvarnost je drugačija. Ako netko zaista želi biti sretan mora na tome raditi svaki dan. To je proces koji traje cijeli život. Svakog dana se borimo protiv raznih stvari koje nam dođu na put i pokušaju nas smesti s puta. Iskušenja su svaki dan oko nas, bilo u obliku negativnih ljudi, trendova koji nam nameću da težimo materijalnom i savršenstvima koja ne postoje. Čak i skromni ljudi se znaju naći kako maštaju o nekoj ne bitnoj stvari koju bi si tako htjeli, pa si dozvole da to utječe na njih. No onda se trgnu i zapitaju, što to meni stvarno treba, zar zaista trebam biti tužan što to ne mogu imati. I shvate da je to ne važna glupost koja im i ne treba, da su sretni što su zdravi, imaju obitelj, ili bio što drugo što ih čini sretnima.

                                "Moj život nije savršen,  ali sam zahvalan na svemu što imam."

Neki nemaju ni zdravlje ni obitelj, ali opet nađu u svakom novom danu nešto što ih veseli i gura dalje. Prihvaćaju ono što imaju i ne koncentriraju se na ono što nemaju. Taj popis neimaštine može ići u nedogled jer uvijek će postojati nešto što nemamo i što bi željeli imati. Naravno da treba težiti nečemu u životu, ali ne smijemo si dozvoliti da na putu do toga naša sreća izostane zbog ne imanja istoga.

                                                     "Najbolje stvari u životu se ne vide.
                                                      Zato zatvaramo oči kada se ljubimo, 
                                                      smijemo i sanjamo."


Trebamo se okružiti s onim što volimo, pa što god to bilo. Bilo to sport, čitanje, crtanje, pisanje, izrađivanje, vrtlarenje, istraživanje, šetanje, životinje..... i još hrpa drugih stvari koje nas zanimaju. Nije bitno što su, bitno je da nas vesele i navode nas da kvalitetno utrošimo slobodno vrijeme.

                                          "Izgubi sebe u stvarima koje voliš, tamo ćeš i naći sebe."


Uvijek će se naći neki pesimist koji će reći lako je to pričati. Znam da je lako reći ili napisati, ali i to je jedna vrsta početka. Način na koji ćeš doći do cilja da budeš sretan. Ne postoji osoba koja je sretna dvadeset i četiri sata na dan, svi mi imamo svoje loše dane. No trebamo pokušati što prije izaći iz tog sivila svakodnevice i uroniti u beskraj pozitive koje nas okružuje, nalazi se u sitnicama koje nam se dogode svaki dan.

                                    " Svaka pozitivna promjena u tvom životu počinje sa čistom, 
                                ne dvosmislenom odlukom da ćeš ili napraviti ili prestati raditi nešto."

Jedna od grešaka koje ljudi rade je da svoju sreću podređuju naspram drugih. Tako nikada nećeš biti u potpunosti sretan. Jer ljudi ulaze i izlaze iz naših života. Ako naša sreća ovisi samo o drugima znači da nikada nećemo biti u potpunosti ispunjeni. Čovjek jest društveno biće, čak i mi koji nismo previše društveni i više se povlačimo u svoj svijet knjiga i pisanja opet moramo se s vremena na vrijeme probuditi i izaći među ljude. No ako kreneš izgrađivati sebe kao osobu i tražiti sreću u sebi nikada ti se neće dogoditi da ti sreća u potpunosti nestane odlaskom osobe do koje ti je bilo stalo. Jer bio si sretan i prije te osobe koja je donijela dodatnu dozu sreće u tvoj život, ali odlaskom nije ponijela sve sa sobom jer nikada nije sve ovisilo samo o njoj.

A najveća greška koju možemo napraviti je odreći se samih sebe. Zanemariti stvari koje volimo zbog nekoga drugoga. Drugi nas trebaju prihvatiti takvima kakvi jesmo, a ne da se mi mijenjamo zbog njih. Ako ćemo se mijenjati i ravnati prema drugima nikada nećemo biti ono što jesmo. I tako nikada nećemo biti sretni jer ćemo biti samo ljušture bez pravog ja.

                                              "Budi ono što jesi, a ne ono što svijet želi da budeš." 

Možda se nekome može činiti da sam jako pozitivna osoba, no realnost je drugačija. I ja se svaki dan borim sa svojim ''demonima''. Ali odbijam se prepustiti surovoj stvarnosti. Trudim se svakodnevno, težiti lijepim mislima. I obično mi je lakše gledati pozitivno na nešto kada je u pitanju netko drugi. No najlakše je reći 'Ah, ja sam pesimist i ne znam drugačije.' i skrivati se iza te izjave.
Uvijek svi govore 'Sve se može kada hoće.', i to stvarno tako je. Dok se ne dogovorimo sami sa sobom što želimo i da ćemo se za stvarno pokrenuti nećemo ništa postići.
Tako da pokrenimo se i učinimo svijet ljepšim za življenje!

Uništenje, Michael Robotham

Danas sam pročitala do kraja knjigu Uništenje, napisao ju je Michael Robotham. Do te knjige sam došla slučajno. Mama ju je posudila u knjižnici, a ja kako sam završila s čitanjem svojih knjiga odlučila sam dati priliku i toj knjizi. Prije čitanja znala sam samo da je psihološki triler i da se mami svidjela. Jedino što se s zadnje strane knjige može saznati je to da je pisac više puta nagrađen za najbolji kriminalistički romana u Australiji i da je imao nominacije iz cijelog svijeta. O sadržaju knjige se puno ne otkriva što mi se sviđa. Volim kad ne znam što me čeka.

Knjiga počinje jako zanimljivo, samoubojstvom. Ali vrlo neobičnim samoubojstvom. Žena stoji skroz gola na kiši, jedino ima crvene cipele na nogama. Nalazi se na mostu i razgovara na mobitel ne doživljavajući svijet oko sebe. Spletom okolnosti u priču je uvučen i klinički psiholog Joe O'Loughlin koji radi na sveučilištu kao profesor. Nakon toga događaja njegov se život okreće naglavačke i biva uvučen u svijet pun iznenađenja. 

Ne želim vam previše otkrivati jer knjiga je stvarno odlična. Od samog početka je zanimljiva i ne mora se čekati da se radnja pokrene. Već u prvom poglavlju krenu vam se motati pitanja i želite znati zašto i kako se to dogodilo, što vas tjera da dalje čitate i ne stajate. Pisac čitatelja lijepo uvuče u taj svijet i sve događaje, upoznavajući nas s likovima tako da nam nije teško zamisliti ih.

Čak i ako inače ne čitate takve knjige, pročitajte! Možda vas se toliko svidi kao i meni da ćete preći i na taj žanr. Ne znam zašto je do sada tako malo bilo knjiga iz tog žanra na popisu mojih pročitanih knjiga. Valjda sam se malo izgubila u svijetu fantasy knjiga. No i to se mijenja. 

Htjela sam izvući više citata iz knjige pa ih tu napisati, ali toliko sam se zanijela u čitanju da sam skroz zaboravila na sve. Tako da evo samo jednoga:   

"Srce ima razloge koje razum ne može shvatiti."

A nakon ove knjige ja sam se osjećala baš kao što kaže ovaj citat na slici.

...još malo o knjigama :)

Pošto sam u prošlom postu započela temu knjiga, odlučila sam i ovaj post posvetiti toj temi jer u prijašnjem sam se više posvetila o mom ulasku u svijet knjiga.
To je neiscrpna tema o kojoj se može pisati i raspravljati u nedogled, tako da zasigurno ovo neće biti zadnji post o knjigama. U budućnosti ću raditi i osvrte na knjige koje ću pročitati.
S godinama sam otkrila razne pisce koji su me osvojili svojim stilovima pisanja i temama. Iako volim čitati i koristim svaku priliku za to, smatram da sam tek samo lagano zagrebla po površini svijeta knjiga jer toliko ih je mnogo da ne znam koju bih prije čitala.

Prije nekoliko godina sam otkrila jednog odličnog pisca. Njegovo ime je Carlos Ruiz Zafon. Ne sjećam se točno zašto mi je u knjižnici zapela za oko njegova knjiga. Vjerojatno, kao i uvijek, su me privukle korice i ime knjige, a sigurno je dodatni plus bio što je radnja knjige na ulicama Barcelone koja me od djetinjstva na neki posebni, neobjašnjivi način privlači. Nisam nikada bila u tom gradu, no svejedno Barcelona ima svoj kutak u mome srcu.
U to vrijeme u knjižnici su imali samo dvije njegove knjige, ali veseli me što u zadnje vrijeme vidim da svugdje ima njegovih djela. Na poseban i jednostavan način uvuče čitatelja u svoj mistični svijet pun tajni i spletki. Neke od njegovih knjiga koje sam pročitala i koje su mi među najdražim knjigama su Anđelova igra, Sjene vjetra i Marina. Pa ako niste još pročitali njegove knjige pođite do najbliže knjižnice ili knjižare i utonite u predivna djela Zafona. Nećete zažaliti!

Veliki sam fan i Edgara Allana Poe-a i H.P. Lovecrafta. Volim njihove neobične priče pune tame i mistike. Mislim da koju god njihovu knjigu pročitate da ne možete pogriješiti, pogotovo ako volite takva štiva.

Jedna od najdražih Poe-vih pjesama, osim Gavrana, je Sam. Obje imam prepisane u bilježnici koju uvijek imam sa sobom. Prepisati ću vam pjesmu Sam.

                               Od djetinjstva ja ne bjeh kao
                               drugi-ja gledat nisam znao
                               Ko drugi- duša nije htjela
                               Strasti iz skupnog primat vela-
                               Iz istog vrutka nisam jad
                               Pio- u istom tonu mlad
                               Budio nisam srca plam-
                               I sve što voljeh- voljeh sam-
                               Tad se- u djetinjstvu- u zori
                               Burnog života moga- stvori
                               U bezdanu dobra ili zla
                               Tajna što još me mami sva-
                               U bujici što se pjeni-
                               Na crvenom gorskoj stijeni-
                               Na suncu što kupa svojom
                               Jesenskom me zlatnom bojom-
                               U munji što nebo prene
                               I proleti pokraj mene-
                               U oluji, groma rici-
                               U oblaku što po slici
                               Za me (nasred neba plavog)
                               Liči na demona pravog...
                                                        E.A.Poe (oko 1829.)

Osim spomenutih Zafona, Poe, Lovecrafta, ima još puno pisaca i knjiga kojih se rado prisjetim i potražim njihove nove naslove. Iako volim i ne planirano otići i pronaći neku novu knjigu.
Ne moguće je imati najdražu knjigu jer toliko je odličnih djela da čovjek jednostavno ne može odabrati, tako da ću vam ja nabrojati neke od meni najdražih koje mi prve padnu na pamet:
Kradljivica knjiga, Mi djeca s kolodvora Zoo, Knjiga o groblju, Harry Potter serijal, Vampirska akademija, Bratstvo crnog bodeža, Američki bogovi, Povjesničarka, Angeologija, U sebi, Otkrivanje vještica, Gaudijev ključ, Dobri predznaci, Magija krvi, Purpurni hibiskus, Ja nisam serijski ubojica....

Iako sam prije dosta čitala fantasy knjige, volim pročitati i druge žanrove. Mislim da je jedini žanr kojeg se klonim u širokom luku su ljubići, iako u puno fantasy knjiga ima i ljubavne tematike to nije jedino oko čega se sve vrti. Ima puno toga ostalog što mi knjigu učini zanimljivom. Ne kažem da su ljubavni romani loši, jednostavno nisu za mene, bar ne za sada. Tko zna, možda jednog dana pređem i na taj dio, no za sada mi je i ovako dobro.
Nešto malo više nego inače sam se posvetila krimićima u zadnje vrijeme. Što nije ni čudno s obzirom da mama najviše čita takve knjige. Pročitala je valjda sve knjige od Ludluma i Grishama, i ko zna kojih još sve ne. Pročitala sam i knjigu Lee Child-a koji je dosta popularan u zadnje vrijeme. Pročitavši njegovu knjigu Cijena života shvatila sam zašto ga ljudi toliko hvale. Stvarno je odličan. Od početka do kraja knjige je u zraku određena vrsta napetosti i iščekivanja, te svojim stilom pisanja vas uvuče u knjigu dok se ni ne snađete, a lako je čitljiva. Stranice samo idu, i teško se ispušta iz ruku jer vas zanima što će sljedeće biti.


Koji su vaši najdraži pisci/knjige? Imate određeni žanr koji najviše čitate?

Knjige, moja prva ljubav

Knjige su neizostavni dio moga života. Čitam od kada znam za sebe. Čim sam naučila čitati razvila se ta ljubav prema knjigama kod mene. Sjećam se kako mi je prvu knjigu Harry Potter serijala mama pomogla čitati, a nakon toga sam se nepovratno izgubila u svijetu mašte. Gutala sam knjige jednu za drugom, prolazeći kroz razne pustolovine i svjetove.

Kada čitam skroz se isključim iz svijeta oko sebe, ništa ne čujem, niti doživljavam. Skroz se udubim u to što čitam. Preselim se u drugu dimenziju gdje razni likovi rješavaju probleme i hrabro se bore sa svime i svačim, neki se bore protiv uobičajenih životnih problema, neki se bore protiv zlih vještica, demona, vampira, a o nekima ovisi sudbina čitavog svemira. Sve su jednako dobre i povedu te na putovanje koje u stvarnom životu ne bi mogao doživjeti. Dok te neke knjige mogu poučiti nekim stvarima i ohrabriti na tvom životnom putu. 

Knjiga iz mlađih dana koja mi se najviše urezala u pamćenje je Mi djeca s kolodvora Zoo. Imala sam nekih četrnaest godina kada sam ju pročitala i ostala pod jakim dojmom te knjige. I od onda kada god me netko pita za preporuku knjiga ta je među prvima koje preporučim jer smatram da bi svi mladi tu knjigu trebali pročitati. Mislim da bi se neki zapitali i ne bi nikada ni eksperimentirali s ''lakšim'' drogama, a kamoli nešto drugo. Naravno uvijek ima onih kojima i da nacrtaš ne bi pomoglo, valjda više vole učiti na svojim greškama. Ali ne bi im naškodilo da pročitaju. Ta knjiga bi trebala biti na popisu lektire. 

Kad smo već i kod lektire, evo par riječi i o tome. Iako od malena volim čitati raznovrsne knjige, naravno da sam kao i mnogi neke lektire preskočila. Dijelom zato što neke su pisane tinejđerima (većini) ne razumljivim rječnikom, a dijelom što kod profesorice hrvatskog jezika u srednjoj sam dobila bolju ocjenu ako bi pročitala na netu kratki sadržaj i slično, nego ako sam se potrudila pročitati cijelu knjigu. Tako da sam birala za čitanje samo što sam htjela čitati. No čak ni ta ''teška'' lektira nije mi ubila volju za čitanjem, ali nažalost kod mnogih je. Umjesto da nas privuku knjigama, odbijaju nas od njih. Od toliko puno knjiga što postoje veliki je izbor onoga što bi se moglo staviti na popis lektire. Što vrijedi i da pročitamo neko štivo od kojega ništa nećemo shvatiti, jer za neke knjige smo u toj dobi premladi. Ta ista knjiga možda bi nam se i svidjela kad bi bili stariji, ali ta ''trauma'' iz djetinjstva nas odbije od tog određenog naslova, te ga više nikad ne pogledamo. 

U to školsko doba sam pročitala puno knjiga od  R.L.Stine . To su uglavnom krimi/horor priče baš za te tinejđerske godine. Tanke su i pročitaju se jako brzo, prebrzo. Oduvijek volim da su knjige što deblje. Jer onda bi se mogla što duže družiti s istim likovima, jer kada ih upoznaš i uđeš u njihove živote, na neki način ti se teško rastati od njih. Koliko god da želiš što prije pročitati knjigu jer te zanima kraj, opet, s druge strane ne želiš se rastati od tog svijeta. Svaki put se osjećam kao što citat na slici kaže: 

Osim što volim čitati, jako volim i citate o knjigama, iz knjiga, ili bilo kakve da imaju veze s knjigama, kao i slika knjiga u prirodi, na policama, u knjižnicama, posebna izdanja, stare knjige, .....

To bi bilo to u ovome postu, u nekom od sljedećih ću više napisati o onome što trenutno čitam. Slobodno podijelite sa mnom kada ste vi počeli čitati i koja vas se knjiga posebno dojmila u mlađim danima!