Posjetitelj, Lee Child

Posjetitelj, Lee Child 

Ovo je još jedna knjiga iz serijala o Jack Reacheru. No ova knjiga je nešto drugačija od drugih iz toga serijala koje sam do sada pročitala.

U ovoj knjizi nema toliko Reacherovih vještina ubijanja što je nekima razlog da im se ova knjiga ne sviđa. Meni je čak i ova knjiga, iako malo drugačija, odlična. Jednako je zanimljiva i napeta kao i ostale, čak i možda malo više. Sviđa mi se način na koji pisac nakon svakih nekoliko poglavlja uvodi određeni odlomak posvećen samom ubojici, njegova razmišljanja i planovi. No čak ni to ne pomaže nam da otkrijemo o kome se radi. Nije da sam se previše trudila razmišljati. Više sam uživala prepustiti se toj neizvjesnosti i tijeku misli samog Reachera o slučajevima.

Preporučam svima, čak i onima koji inače ne čitaju ovaj žanr, da uđu u svijet Jack Reachera. Ima nešto u tome liku što vas privuče knjigama, a i sposobnost pisca da radi stvarno dobre zaplete i zanimljive događaje opravdava stavljanje ovog pisca na popis najboljih među najboljima. Nakon samo nekoliko pročitanih njegovih knjiga jasno mi je zašto ga svi toliko hvale i uspoređuju s ostalim odličnim piscima iz tog žanra. Stvarno je zaslužio mjesto među njima.

Izdvojila sam nekoliko citata tokom čitanja. Prvi citat će vam pokazati zašto bi bilo bolje kada bi na svijetu bilo više Reachera.

"Jači teroriziraju slabije. To se nastavlja i traje, kao što je uvijek trajalo, sve dok ne nalete na nekoga jačeg od njih, tko ima nekakav ljudski razlog da ih zaustavi. Netko poput Reachera . On nije imao nikakav stvarni razlog pomoći čovjeku kojeg je jedva poznavao. Tu nije bilo nikakve logike. Nikakvog plana. Upravo u tom trenutku u gradu od sedam milijuna stanovnika vjerojatno je bilo na stotine jakih ljudi koji nanose bol slabijima, možda čak i tisuće. On ih svakako nije namjeravao potražiti. Nije provodio nikakvu kampanju. No jednako tako, nije mogao dopustiti da mu se to dogodi točno ispred nosa. Nije mogao jednostavno odšetati. Nikad to nije mogao."

"-Ljudi bi trebali činiti ono što doista žele-, rekla je ona. -Držim da je to važno.-" 

"-Znaš ti što doista želiš-, rekla je. -Svi to uvijek znaju, intuitivno. Svaka sumnja koju osjećaš samo je buka, u pokušaju potiskivanja istine, jer se ne želiš s njome suočiti.-"


Jeste li vi čitali što od Lee Child-a?

Večera, Herman Koch

Večera, Herman Koch

Ova knjiga me nije oduševila, a dijelom sam i ja zaslužna za to. Naravno, ne namjerno.
No da krenemo iz početka.
Za tu knjigu sam čula još prošle godine kada se tek pojavila kod nas. Vidjela sam je među preporukama na raznim stranicama. Nisam ju imala u planu čitati, nije mi se našla na listi 'ovo moram pročitati'. Ali eto, dogodilo se da sam došla do nje pa sam ju odlučila pročitati. Nisam imala neka velika očekivanja jer ponekad je bolje ne očekivati previše, pa se onda ne možeš ni razočarati.

Odmah od početka mi se svidio stil pisanja. Od prvih redaka se lako čita jer pisac na svoj poseban način upoznaje čitatelja s likovima i radnjom kroz monologe i događaje nosioca radnje. Kako radnja odmiče i nižu se sljedovi jela, otkriva se sve više o naizgled skladnim obiteljima. Pomalo zbunjujuće može biti vraćanje na neke prošle događaje, no oni nam pojašnjavaju situaciju i odnose među likovima.

Nekako sam se ponadala da ono što piše na samoj naslovnici nije samo reklama: ''Šokantno, mračno, pametno.'' Nekako ništa od toga, pogotovo šokantnog i mračnog, nisam pronašla u ovoj knjizi. Za to krivim dvije stvari. Prva je što svakog dana možemo čuti za svakakve strahote što se događaju na našoj planeti tako da glavni događaj knjige nije baš toliko šokantan s obzirom na što su sve ljudi spremni učiniti jedni drugima.
A najveća greška koju sam nesvjesno napravila je čitanje knjige 'Plamen gladi' prije ove knjige. Jer kada prvo takvu knjigu pročitate, koja isto spada pod psihološki triler, onda vam malo toga može biti šokantnog i mračnog jer ta knjiga je stvarno nešto što vas potrese i ostavi ušokirane. Naspram te knjige 'Večera' je mala beba za nju.
Da sam to znala prije naravno da bi knjigu 'Večera' prije pročitala. No eto, dogodilo se što se dogodilo, i zbog toga mislim da ne mogu dati realnu ocjenu ovoj knjizi. Ali ono što mogu je vama dati savjet da ne ponovite moju grešku.

U ovoj knjizi se povlače razna pitanja odgoja djece, reakcije roditelja i obitelji, odnosi među članovima obitelji, ne poštivanje tuđeg života samo zato što nema krov nad glavom, potreba ljudi da se prikazuju drugima kao savršeno skladna obitelj bez mana (takva ne postoji, postoje samo one koje mogu to bolje odglumiti od drugih), i još raznih društvenih ponašanja koja su prisutna svakodnevno. Podosta je materijala za raspravljanje.

Od svog tog šoka što nema pravog šoka nisam ni zapisala citate iz ove knjige osim jednog koji se proteže kroz većinu knjige.

" >Sve sretne obitelji su slične, svaka nesretna obitelj je nesretna na svoj način.<, takvom rečenicom počinje Tostojeva Ana Karenjina." 



Da li je netko od vas pročitao ovu knjigu? Kako se vama svidjela?

Plamen gladi, Erik Axl Sund

Plamen gladi je drugi nastavak trilogije 'Tko je Victoria Bergman'. Napisali su je Jerker Eriksson i Hakan Axlander Sundquist pod imenom Erik Axl Sund.

Prvi dio trilogije 'Soba zla' sam još prošle godine vidjela i činilo mi se zanimljivo po kratkom sadržaju. Ove godine sam slučajno i naletjela na nju u knjižnici, pa ju i posudila. Knjiga mi se svidjela i zanimalo me što će biti dalje, ali toliko je popularna da su stalno svi nastavci vani. I nakon ne znam ni ja kojeg puta u knjižnici mi se posrećilo da je baš u tom trenu vraćen drugi dio.

Ovo nisu knjige koje ćete moći pročitati kao neko lako štivo. U ovom trileru, za koji su nagrađivani, se prikazuje mračna strana stvarnosti koja ostavlja čitatelja pod dojmom. Pisci toliko spretno uvedu čitatelja u glavu likova da ne mogu ne utjecati na vas jer razni su likovi nosioci radnje, a oni svi ne razmišljaju na uobičajen način, što djeluje pomalo zbunjujuće i zastrašujuće kada se nađete u takvom umu. Iako su nositelji radnje više likova, kroz knjigu se njihova poglavlja mijenjaju dovoljno često da možete pratiti radnju koja se isprepliće i na nevjerojatne načine spaja živote likova.

Najstrašnije je u cijeloj toj priči što se takve stvari stvarno događaju. U knjigama se pojavljuju razni problemi društva koji ne smiju biti zanemareni jer previše nevinih žrtava nastrada i time im bude život u potpunosti uništen jer ne postoji taj lijek koji će ih oporaviti od tako nečega. Najžalosnije je što puno toga bi bilo spriječeno da neki ljudi ne odaberu biti slijepi i propuste spasiti nečiji život.

U svakom slučaju preporučam svima ovu trilogiju. Odličan psihološki triler su napisali i sigurno svakoga tko to pročita ostave pod velikim dojmom jer nije da se možete svaki dan naći u glavi psihopata.

Nadam se da ću i s trećim nastavkom 'Pitijina istina' imati sreće u pronalasku kao s prva dva dijela.


"Mržnja ne kopni. Upravo je suprotno; očvrsne, oblikuje se u zašiljene kristale leda koji okružuju sve njezino biće."

"Oprostiti nešto što je moguće oprostiti, zapravo uopće nije opraštanje, misli. Pravo je opraštanje oprostiti nešto neoprostivo. To može samo bog." 

"Svi su ljudi jednaki. Istina koju se prilagođava po potrebi."

"Život je previše dragocjen da bi ga se provelo u iščekivanju nečega. 
  Nečega što će te odvesti negdje drugdje."

"To je zakon ljudske prirode - sve što je bilo skriveno u duši, bori se i želi izbiti na površinu."


Jedna zanimljivost koju sam zamijetila čitajući knjigu je pojam ambidekster, što znači da je osoba i lijevak i dešnjak. Do sada obično kada bi se to negdje spominjalo ne bi se koristio taj izraz.


Jeste li vi već čitali ovu trilogiju? Ili tek planirate pročitati?

Usijanje i Zamka, Lee Child

                                                             Usijanje, Lee Child 

Ova knjiga me odmah osvojila na prvu. Od prvog poglavlja kreće zaplet i kroz cijelu knjigu se provlače pitanja, na koja dođe još samo novih. Tjera te da se zapitaš kome da vjeruješ i što se stvarno događa jer tok radnje nekoliko puta mijenja smjer.

Jack Reacher krenuo je na put autostopiranjem kao i uvijek do sada. No nije mu bilo ni na kraj pameti da će biti uvučen u život vozačice na taj način. A sve je počelo njezinom rečenicom: " -Ime mi je Carmen Greer, rekla je. -  Trebam tvoju pomoć.-"

Radnja knjige je smještena u Teksasu po najvećim vrućinama kada temperatura po noći pada na trideset do trideset i pet stupnjeva. Inače imam problema s prevelikim vrućinama tako da mi je samo od čitanja o takvoj klimi nekako postalo pretoplo. Tako da ako čitate knjigu u zimske dane može vas dodatno ugrijati, a ako je ljeto onda možete naći neke savijete kako se rashladiti.

Inače dok čitam knjige uvijek mi zapnu za oko neobični recepti iz raznih zemalja. Njima je to nešto skroz normalno i obično jer su odrasli tako, a meni su neke te kombinacije nove. U ovoj knjizi sam primijetila da je uobičajeno od djetinjstva, pa čak i stariji to vole popiti/pojesti, a to je cola sa sladoledom. Čini mi se zanimljivom kombinacijom jer oboje jako volim, ali nije mi nikada palo na pamet to dvoje pomiješati. Kao mala sam često jela ledene štapiće s okusom cole, no ovo je baš tekuća cola u koju je ubačen sladoled.

Evo dva citata iz knjige koja sam zapisala:

"Nadaj se najboljem, planiraj za najgore. To mu je bio životni moto."

"Trojica mogu čuvati tajnu ako su dvojica od njih mrtvih."




                                                               Zamka, Lee Child 

Ova knjiga mi je dobra. Nema to nešto što i one dvije prije nje koje sam čitala, ali unatoč tome sam ju pročitala jer je zanimljiva i zanimalo me što će se dogoditi na kraju. Sve mi se više čini da Child ne može napisati lošu knjigu. Ima talenta za pisanje zapleta koji se tokom knjige nekoliko puta zapetljaju. Obično su mu knjige ne predvidljive, no u ovoj sam jednu stvar pri kraju pogodila, što me malo razočaralo, ali onda nekoliko stranica nakon toga me opet iznenadio s nečim drugim. Volim to ne znanje što će biti sljedeće dok čitam. A on to odlično obavlja.

Radnja ove knjige se više puta seli s mjesta na mjesto jer u potrazi za odgovorima glavni likovi su prisiljeni više puta letjeti da bi došli do informacija. U ovoj knjizi Reacher se susreće s ljudima iz svoje prošlosti koji su mu ostali u lijepom sjećanju. No taj susret završava na način koji je mogao samo sanjati.

Što više Lee Child-ovih knjiga čitam shvaćam zašto ga toliko hvale. Do sada sam ih tri pročitala i dvije su mi odlične. Posudila sam u knjižnici još dvije njegove knjige, te ću nakon njih moći reći da li se i on nalazi na listi mojih najdražih pisaca.


"Ljudi žive i onda umru, a ako su dobro živjeli i mirno umrli, onda nemaju za čim žaliti."

"Život je previše kratak da se trati na brigu."

" Prvo potrošiš mnogo novaca i vremena da trava naraste, kako bi potrošio još više vremena i novaca na košenje i održavanje. Psuješ kad je neuredan, a onda se brineš je li previše pokošen, pa cijelo ljeto trošiš novac na skupu vodu, a cijelu jesen na skupe kemikalije.
Šašavo. Ali ako postoji kuća zbog koje bi se mogao predomisliti, onda je to Garberova kuća. Potpuno obična, ništa ne traži od tebe. Doimala se kao da je ljepša zbog toga što je bila zapuštena. A pogled je veličanstveni. Široka Hudson rijeka, mirna i moćna. Stara rijeka će uvijek teći, a vi radite što vas volja u svojim kućama u dvorištima na njenoj obali."


Jedna zanimljivost koju sam saznala u vezi glavnog lika Child-ovih knjiga je kako je glavni lik, Jack Reacher, dobio ime. Već je započeo pisati knjigu, no i dalje nije imao ime glavnog lika. Jednog dana kada je bio u kupovini sa ženom, jedna osoba ga je zamolila da mu doda nešto s gornje police (reach, eng.). Nakon toga žena mu je rekla da bi, ako mu propadne posao, mogao raditi kao reacher (dodavač). I tako je od toga dobio ime Reacher za glavnog lika.

Jeste li vi štogod čitali od ovog pisca? Ako jeste, što i kako vam se sviđa?

Uništenje, Michael Robotham

Danas sam pročitala do kraja knjigu Uništenje, napisao ju je Michael Robotham. Do te knjige sam došla slučajno. Mama ju je posudila u knjižnici, a ja kako sam završila s čitanjem svojih knjiga odlučila sam dati priliku i toj knjizi. Prije čitanja znala sam samo da je psihološki triler i da se mami svidjela. Jedino što se s zadnje strane knjige može saznati je to da je pisac više puta nagrađen za najbolji kriminalistički romana u Australiji i da je imao nominacije iz cijelog svijeta. O sadržaju knjige se puno ne otkriva što mi se sviđa. Volim kad ne znam što me čeka.

Knjiga počinje jako zanimljivo, samoubojstvom. Ali vrlo neobičnim samoubojstvom. Žena stoji skroz gola na kiši, jedino ima crvene cipele na nogama. Nalazi se na mostu i razgovara na mobitel ne doživljavajući svijet oko sebe. Spletom okolnosti u priču je uvučen i klinički psiholog Joe O'Loughlin koji radi na sveučilištu kao profesor. Nakon toga događaja njegov se život okreće naglavačke i biva uvučen u svijet pun iznenađenja. 

Ne želim vam previše otkrivati jer knjiga je stvarno odlična. Od samog početka je zanimljiva i ne mora se čekati da se radnja pokrene. Već u prvom poglavlju krenu vam se motati pitanja i želite znati zašto i kako se to dogodilo, što vas tjera da dalje čitate i ne stajate. Pisac čitatelja lijepo uvuče u taj svijet i sve događaje, upoznavajući nas s likovima tako da nam nije teško zamisliti ih.

Čak i ako inače ne čitate takve knjige, pročitajte! Možda vas se toliko svidi kao i meni da ćete preći i na taj žanr. Ne znam zašto je do sada tako malo bilo knjiga iz tog žanra na popisu mojih pročitanih knjiga. Valjda sam se malo izgubila u svijetu fantasy knjiga. No i to se mijenja. 

Htjela sam izvući više citata iz knjige pa ih tu napisati, ali toliko sam se zanijela u čitanju da sam skroz zaboravila na sve. Tako da evo samo jednoga:   

"Srce ima razloge koje razum ne može shvatiti."

A nakon ove knjige ja sam se osjećala baš kao što kaže ovaj citat na slici.