Ponoćna palača, Carlos Ruiz Zafon
Knjiga 'Ponoćna palača' je drugi nastavak trilogije Magla od Carlos Ruiz Zafona.
Kao što glasi najava na početku knjige: ''Ova priča o tajnom društvu, željezničkom kolodvoru u obliku labirinta i mračnom liku iz prošlosti svojim će maštovitim pripovijedanjem i raspletom podsjetiti na Zafonov svjetski poznati bestseler Sjenu vjetra.'' , stvarno tako i je.
Iako mi je prvi dio te trilogije (koji sam pročitala nekoliko mjeseci prije) dobar, Ponoćna palača mi je bolja jer ima više misterije i zapleta koji doista podsjećaju na Sjenu vjetra.
No čak i ako niste do sada čitali ikoju knjigu od Zafona preporučam da pročitate. Mislim da ne možete pogriješiti koju god njegovu knjigu da pročitate.
Jako mi se sviđa što njegove knjige možete čitati bilo kojim redoslijedom jer nisu toliko jako povezane da će vam pokvariti knjigu. Ja to nisam znala tako da sam trilogiju Magle čitala po redu, no stvarno redoslijed nije bitan. Svaka knjiga priča svoju posebnu priču.
Ovaj put čitajući knjige uspjela sam zapisati i citate, tako da evo onih koji su mi se posebno svidjeli:
"A ni u što nije tako teško povjerovati kao u istinu i ništa nije tako zavodljivo kao snaga laži."
"Ali linija koja razdvaja snove od noćnih mora tanka je poput oštrice."
"Prekapanje po prošlosti otkrilo nam je okrutnu lekciju, to da je život poput knjige koju je uputnije ne listati unatrag; put na kojem nije važno kuda smo krenuli, jer nikada nećemo moći izbrisati vlastitu sudbinu."
Rujanska svjetla, Carlos Ruiz Zafon
Najava ove knjige bi me privukla čak i da nisam već od prije upoznata sa Zafonovim djelima.
"Čitatelji svih dobi pronaći će tajnu i napetost te će biti prikovani neizvjesnošću - roman ima snagu Stephan Kinga i istančanost Neila Gaimana." A razlog zašto bi me takva najava privukla jer sam fan i Neil Gaimana. I on ima poseban i pomalo neobičan stil pisanja.
Zadnja knjiga ove trilogije mi je podjednako dobra kao i drugi dio. Svakim novim ispisanim retkom bivamo uvučeni u mistični svijet rezidencije Cravenmoore na obali Normandije. Majka sa svoje dvoje djece seli se iz Pariza u bijegu od svog starog života. Dolaskom u mjesto u početku se sve čini idealno, od novog posla, kuće, i dječje prilagodbe. No sve je sve samo ne idealno, kako dani idu tako obitelj biva sve upoznatija s mračnim tajnama Cravenmoora.
Evo nekoliko redaka iz knjige koje sam izdvojila:
"Ne smiješ vjerovati svemu što vidiš. Slika stvarnosti koju nam pružaju naše oči samo je iluzija, optički efekt."
"Linija između osjećaja krivnje i želje za životom činila se tako oštrom, poput noža namazana otrovom."
"Mislim da su neka mjesta, neke tisućljetne palače koje se mogu nabrojiti na prste jedne ruke, mnogo više od obične konstrukcije, žive su. Imaju vlastitu dušu i vlastiti način komuniciranja s nama."
"U svijetu svjetla i sjena svi, svatko od nas, treba naći svoj put."
Još nešto što mi se sviđa kod Zafonovih knjiga je predgovor u kojem se obraća čitaocu knjige, što daje dodatnu čar knjizi. Jer osjećate se kao da ste pročavrljali s piscem prije početka čitanja njegove knjige.
"Dragi čitaoče,
Ja sam jedan od onih koji uvijek preskaču predgovore i uvode budući da više volim odmah prijeći na stvar. Ako je to i tvoj slučaj, preskoči smjesta ovu stranicu i baci se na roman, koji je zapravo ono što je uistinu važno. Ali ako spadaš među one čitatelje ( a priznajem da sam i sam povremeno takav) koje grize znatiželja, dopusti mi da ti o ovome romanu ukratko kažem....."
Jeste li vi već nešto čitali od ovog pisca? Ako da, što, i koje vam je njegovo najdraže djelo?
