Plamen gladi, Erik Axl Sund

Plamen gladi je drugi nastavak trilogije 'Tko je Victoria Bergman'. Napisali su je Jerker Eriksson i Hakan Axlander Sundquist pod imenom Erik Axl Sund.

Prvi dio trilogije 'Soba zla' sam još prošle godine vidjela i činilo mi se zanimljivo po kratkom sadržaju. Ove godine sam slučajno i naletjela na nju u knjižnici, pa ju i posudila. Knjiga mi se svidjela i zanimalo me što će biti dalje, ali toliko je popularna da su stalno svi nastavci vani. I nakon ne znam ni ja kojeg puta u knjižnici mi se posrećilo da je baš u tom trenu vraćen drugi dio.

Ovo nisu knjige koje ćete moći pročitati kao neko lako štivo. U ovom trileru, za koji su nagrađivani, se prikazuje mračna strana stvarnosti koja ostavlja čitatelja pod dojmom. Pisci toliko spretno uvedu čitatelja u glavu likova da ne mogu ne utjecati na vas jer razni su likovi nosioci radnje, a oni svi ne razmišljaju na uobičajen način, što djeluje pomalo zbunjujuće i zastrašujuće kada se nađete u takvom umu. Iako su nositelji radnje više likova, kroz knjigu se njihova poglavlja mijenjaju dovoljno često da možete pratiti radnju koja se isprepliće i na nevjerojatne načine spaja živote likova.

Najstrašnije je u cijeloj toj priči što se takve stvari stvarno događaju. U knjigama se pojavljuju razni problemi društva koji ne smiju biti zanemareni jer previše nevinih žrtava nastrada i time im bude život u potpunosti uništen jer ne postoji taj lijek koji će ih oporaviti od tako nečega. Najžalosnije je što puno toga bi bilo spriječeno da neki ljudi ne odaberu biti slijepi i propuste spasiti nečiji život.

U svakom slučaju preporučam svima ovu trilogiju. Odličan psihološki triler su napisali i sigurno svakoga tko to pročita ostave pod velikim dojmom jer nije da se možete svaki dan naći u glavi psihopata.

Nadam se da ću i s trećim nastavkom 'Pitijina istina' imati sreće u pronalasku kao s prva dva dijela.


"Mržnja ne kopni. Upravo je suprotno; očvrsne, oblikuje se u zašiljene kristale leda koji okružuju sve njezino biće."

"Oprostiti nešto što je moguće oprostiti, zapravo uopće nije opraštanje, misli. Pravo je opraštanje oprostiti nešto neoprostivo. To može samo bog." 

"Svi su ljudi jednaki. Istina koju se prilagođava po potrebi."

"Život je previše dragocjen da bi ga se provelo u iščekivanju nečega. 
  Nečega što će te odvesti negdje drugdje."

"To je zakon ljudske prirode - sve što je bilo skriveno u duši, bori se i želi izbiti na površinu."


Jedna zanimljivost koju sam zamijetila čitajući knjigu je pojam ambidekster, što znači da je osoba i lijevak i dešnjak. Do sada obično kada bi se to negdje spominjalo ne bi se koristio taj izraz.


Jeste li vi već čitali ovu trilogiju? Ili tek planirate pročitati?

Uništenje, Michael Robotham

Danas sam pročitala do kraja knjigu Uništenje, napisao ju je Michael Robotham. Do te knjige sam došla slučajno. Mama ju je posudila u knjižnici, a ja kako sam završila s čitanjem svojih knjiga odlučila sam dati priliku i toj knjizi. Prije čitanja znala sam samo da je psihološki triler i da se mami svidjela. Jedino što se s zadnje strane knjige može saznati je to da je pisac više puta nagrađen za najbolji kriminalistički romana u Australiji i da je imao nominacije iz cijelog svijeta. O sadržaju knjige se puno ne otkriva što mi se sviđa. Volim kad ne znam što me čeka.

Knjiga počinje jako zanimljivo, samoubojstvom. Ali vrlo neobičnim samoubojstvom. Žena stoji skroz gola na kiši, jedino ima crvene cipele na nogama. Nalazi se na mostu i razgovara na mobitel ne doživljavajući svijet oko sebe. Spletom okolnosti u priču je uvučen i klinički psiholog Joe O'Loughlin koji radi na sveučilištu kao profesor. Nakon toga događaja njegov se život okreće naglavačke i biva uvučen u svijet pun iznenađenja. 

Ne želim vam previše otkrivati jer knjiga je stvarno odlična. Od samog početka je zanimljiva i ne mora se čekati da se radnja pokrene. Već u prvom poglavlju krenu vam se motati pitanja i želite znati zašto i kako se to dogodilo, što vas tjera da dalje čitate i ne stajate. Pisac čitatelja lijepo uvuče u taj svijet i sve događaje, upoznavajući nas s likovima tako da nam nije teško zamisliti ih.

Čak i ako inače ne čitate takve knjige, pročitajte! Možda vas se toliko svidi kao i meni da ćete preći i na taj žanr. Ne znam zašto je do sada tako malo bilo knjiga iz tog žanra na popisu mojih pročitanih knjiga. Valjda sam se malo izgubila u svijetu fantasy knjiga. No i to se mijenja. 

Htjela sam izvući više citata iz knjige pa ih tu napisati, ali toliko sam se zanijela u čitanju da sam skroz zaboravila na sve. Tako da evo samo jednoga:   

"Srce ima razloge koje razum ne može shvatiti."

A nakon ove knjige ja sam se osjećala baš kao što kaže ovaj citat na slici.

...još malo o knjigama :)

Pošto sam u prošlom postu započela temu knjiga, odlučila sam i ovaj post posvetiti toj temi jer u prijašnjem sam se više posvetila o mom ulasku u svijet knjiga.
To je neiscrpna tema o kojoj se može pisati i raspravljati u nedogled, tako da zasigurno ovo neće biti zadnji post o knjigama. U budućnosti ću raditi i osvrte na knjige koje ću pročitati.
S godinama sam otkrila razne pisce koji su me osvojili svojim stilovima pisanja i temama. Iako volim čitati i koristim svaku priliku za to, smatram da sam tek samo lagano zagrebla po površini svijeta knjiga jer toliko ih je mnogo da ne znam koju bih prije čitala.

Prije nekoliko godina sam otkrila jednog odličnog pisca. Njegovo ime je Carlos Ruiz Zafon. Ne sjećam se točno zašto mi je u knjižnici zapela za oko njegova knjiga. Vjerojatno, kao i uvijek, su me privukle korice i ime knjige, a sigurno je dodatni plus bio što je radnja knjige na ulicama Barcelone koja me od djetinjstva na neki posebni, neobjašnjivi način privlači. Nisam nikada bila u tom gradu, no svejedno Barcelona ima svoj kutak u mome srcu.
U to vrijeme u knjižnici su imali samo dvije njegove knjige, ali veseli me što u zadnje vrijeme vidim da svugdje ima njegovih djela. Na poseban i jednostavan način uvuče čitatelja u svoj mistični svijet pun tajni i spletki. Neke od njegovih knjiga koje sam pročitala i koje su mi među najdražim knjigama su Anđelova igra, Sjene vjetra i Marina. Pa ako niste još pročitali njegove knjige pođite do najbliže knjižnice ili knjižare i utonite u predivna djela Zafona. Nećete zažaliti!

Veliki sam fan i Edgara Allana Poe-a i H.P. Lovecrafta. Volim njihove neobične priče pune tame i mistike. Mislim da koju god njihovu knjigu pročitate da ne možete pogriješiti, pogotovo ako volite takva štiva.

Jedna od najdražih Poe-vih pjesama, osim Gavrana, je Sam. Obje imam prepisane u bilježnici koju uvijek imam sa sobom. Prepisati ću vam pjesmu Sam.

                               Od djetinjstva ja ne bjeh kao
                               drugi-ja gledat nisam znao
                               Ko drugi- duša nije htjela
                               Strasti iz skupnog primat vela-
                               Iz istog vrutka nisam jad
                               Pio- u istom tonu mlad
                               Budio nisam srca plam-
                               I sve što voljeh- voljeh sam-
                               Tad se- u djetinjstvu- u zori
                               Burnog života moga- stvori
                               U bezdanu dobra ili zla
                               Tajna što još me mami sva-
                               U bujici što se pjeni-
                               Na crvenom gorskoj stijeni-
                               Na suncu što kupa svojom
                               Jesenskom me zlatnom bojom-
                               U munji što nebo prene
                               I proleti pokraj mene-
                               U oluji, groma rici-
                               U oblaku što po slici
                               Za me (nasred neba plavog)
                               Liči na demona pravog...
                                                        E.A.Poe (oko 1829.)

Osim spomenutih Zafona, Poe, Lovecrafta, ima još puno pisaca i knjiga kojih se rado prisjetim i potražim njihove nove naslove. Iako volim i ne planirano otići i pronaći neku novu knjigu.
Ne moguće je imati najdražu knjigu jer toliko je odličnih djela da čovjek jednostavno ne može odabrati, tako da ću vam ja nabrojati neke od meni najdražih koje mi prve padnu na pamet:
Kradljivica knjiga, Mi djeca s kolodvora Zoo, Knjiga o groblju, Harry Potter serijal, Vampirska akademija, Bratstvo crnog bodeža, Američki bogovi, Povjesničarka, Angeologija, U sebi, Otkrivanje vještica, Gaudijev ključ, Dobri predznaci, Magija krvi, Purpurni hibiskus, Ja nisam serijski ubojica....

Iako sam prije dosta čitala fantasy knjige, volim pročitati i druge žanrove. Mislim da je jedini žanr kojeg se klonim u širokom luku su ljubići, iako u puno fantasy knjiga ima i ljubavne tematike to nije jedino oko čega se sve vrti. Ima puno toga ostalog što mi knjigu učini zanimljivom. Ne kažem da su ljubavni romani loši, jednostavno nisu za mene, bar ne za sada. Tko zna, možda jednog dana pređem i na taj dio, no za sada mi je i ovako dobro.
Nešto malo više nego inače sam se posvetila krimićima u zadnje vrijeme. Što nije ni čudno s obzirom da mama najviše čita takve knjige. Pročitala je valjda sve knjige od Ludluma i Grishama, i ko zna kojih još sve ne. Pročitala sam i knjigu Lee Child-a koji je dosta popularan u zadnje vrijeme. Pročitavši njegovu knjigu Cijena života shvatila sam zašto ga ljudi toliko hvale. Stvarno je odličan. Od početka do kraja knjige je u zraku određena vrsta napetosti i iščekivanja, te svojim stilom pisanja vas uvuče u knjigu dok se ni ne snađete, a lako je čitljiva. Stranice samo idu, i teško se ispušta iz ruku jer vas zanima što će sljedeće biti.


Koji su vaši najdraži pisci/knjige? Imate određeni žanr koji najviše čitate?