Nikad nisam baš nešto voljela serije, pogotovo ne one sve silne španjolske sapunice, a u novije vrijeme turske. Ne volim kad se ponavljaju slične radnje i kada su obični životi u pitanju. Imam dovoljno toga i oko sebe, da bi još gledala i na tv-u u preuveličanoj verziji. Ali zato mi pažnju mogu privući neke serije koje su drugačije.
Započet ću priču unazad.
Zadnju seriju koju sam gledala je American Horror Story.
Prije nisam baš nešto gledala hororce. Onih par što sam gledala su uglavnom bili čista dosada s nekoliko scena na koje se moraš 'scimati', i to je to. Krvi, krvi, i još malo krvi. I na kraju uspiju nekako ubiti glavnog zlikovca koji kolje čitav film, da bi taj isti u zadnjoj sceni ustao kao da nije prije par minuta dobio metak kroz glavu i pao s ne znam ni ja koje visine. Vjerojatno sam naletjela i na one krive hororce jer sigurno ih ima i dobrih. No od tih nekoliko koje sam se udostojila pogledati na nagovor drugih, jedno dvoje je stvarno dobrih. Ali i dalje mi se nekako ne da gledati nešto da čekam kad će izletjeti 'nešto'. Više se volim opustiti i uživati dok gledam.
Ipak sa American Horror Story serijom je bila skroz drugačija priča. Prije nekoliko godina kada je izašla, nisam htjela gledati jer kao prvo hororac, a i svi su oko mene to gledali, pa što bih i ja onda to gledala. Da, znam, glupo, ali eto...znam ja tako iz gluposti kontrirati. Sestra je bila odmah počela pratiti i nagovarala me da pogledam, no ja tvrdoglava nisam se dala nagovoriti sve do prije koji mjesec kada sam pristala. Reko', ajde da ja vidim to.
I tako je krenula moja ovisnost.
Odmah nakon prve epizode sam se navukla na to. Ne znam što mi se više svidjelo, radnja serije, likovi, gluma,....a da ne spominjem uvodnu špicu koja još dodatno potakne tu ovisnost. Uvučena u taj svijet gledala sam epizodu za epizodom i sve više shvaćala koliko sam pogriješila što nisam htjela odmah gledati jer serija je i više nego odlična! Čak imam i za melodiju na mobitelu pjesmu iz prve sezone. Pogledavši prvu sezonu u kojoj je radnja smještena u ukletoj kući, došla sam i do druge sezone koja me iznenadila s time što su isti glumci, ali glume skroz nove likove. U drugoj sezoni radnja serije je smještena u umobolnicu. Glumci su stvarno predobro odradili transfere u nove i skroz drugačije likove. Zaista su odabrali odličnu glumačku ekipu. Iako se ne zna tko je bolji, meni najdraži glumci iz serije su Peter Evans i Jessica Lange.
Za sada sam odgledala prve dvije sezone, a treću sam započela. Nekako mi treća nije to to. Postavili su si visoke kriterije s prve dvije sezone. A ova mi nekako nema to nešto što ti ne da da staneš s gledanjem. Nadam se da ću ju pogledati do kraja, kao i ostatak sezona.
Seriju prije te koju sam pratila je Vampirski dnevnici.
Trebam li opet spomenuti da ju nisam gledala kada i svi nego s nekoliko godina zakašnjenja. Da...očito to tako mora biti sa mnom i serijama. Vjerojatno je to tako i djelom zato što ne volim te velike histerije oko tako nekih popularnih stvari, no i među tim popularnim se nađe dobrih. Uglavnom, od te serije sam pogledala prve četiri sezone. U početku mi se svidjela i bila zanimljiva, zahvaljujući Damonu i ostalim ''zloćama'' u seriji jer realno gledajući da nema njih bilo bi predosadno. No čak i uz sve to nekako Elenina neprestana neodlučnost između dva brata čovjeku počne ići na živce. Ako se ne možeš odlučiti, daj meni, ja ću odlučiti umjesto tebe!
Valjda sam dogurala do četvrte sezone jer serija ima ono nešto da se navučeš na nju, a i ima još puno likova koji čine seriju dobrom. Kasnije nisam više bila u mogućnosti gledati, pa je tako to ostalo na tome.
Pojavom Klausa i njegove obitelji u seriji dobila sam želju pogledati i seriju The Originals, jer u njoj su oni glavni nositelji radnje. No i to je za sada samo na popisu želja.
Kada sam već kod vampira moram spomenuti da sam pogledala i prvu epizodu True blood serije.
U toj seriji ne znam što mi se manje svidjelo. Likovi, radnja, ili njihovi ''vampirski'' zubi koji više liče na zečje zubiće. Kada me u prvoj epizodi nečega ne privuče ama baš ništa ne mogu se natjerati da gledam dalje i čekam to nešto što će mi učiniti seriju gledljivom.
Serija koju sam gledala dva puta i mogla bi ponovno pogledati je Da Vinci's Demons.
Pogledala sam samo prvu sezonu, i u međuvremenu dok sam čekala drugu sezonu sam opet pogledala prvu, no kada je napokon stigla druga sezona nisam ju mogla pogledati. Serija me oduševila jer sam i inače fascinirana Leonardom da Vincijem i njegovim izumima. Tako da ne čudi da mi se i serija toliko svidjela. A i od malena volim povijest.
Glumac kojeg su odabrali za Leonarda mi baš odgovora za tu ulogu tako da mi je to još dodatni plus seriji. Ovih dana ću pogledati i drugu sezonu. Jedino mi je žao što tako dobra serija ima toliko malo epizoda po sezoni. U prvoj sezoni je samo osam epizoda, a u drugoj deset.
Jedan od postova ću zasigurno posvetiti i Da Vinciju.
Kakav bi ovo post o serijama bio da ne spomenem Supernatural!
Žao mi što od te serije nisam pogledala sve sezone. Nadam se da ću jednog dana imati vremena pogledati sve do jedne epizode te serije jer glavni likovi su baš posebni i ne mogu nikako dosaditi. S njima se može i nasmijati i iščekivati napeto što će biti sljedeće, a i skroz zaboraviti na svijet oko sebe dok se gleda serija. Iznenađujuće je da su uspjeli s toliko puno sezona ostati zanimljivi i podjednako dobri kao na početku.
Naravno da sam pogledala i Igru prijestolja koja me razočarala.
Znam da su knjige uvijek bolje, ali ima toliko filmova/serija koje su snimljene po knjigama pa su dobre, no to nije slučaj kod ovog serijala. Nažalost uspjela sam pročitati samo prvu knjigu, ali i to je bilo dovoljno da ostanem dosta razočarana prvom sezonom serije. Nekako su mi kao dvije različite planete. Radnja je slična, likovi su iz knjige, ali u seriji su se nekako previše posvetili krivim stvarima koje u knjizi nisu u prvom planu. Ne znam što su time htjeli, vjerojatno privući još veći broj gledatelja, ali mislim da bi to uspjeli i bez toga. Radnja knjige je odlična i toliko ima zapleta i svačega da bi serija bila odlična i bez toliko golotinje. Nije da imam nešto protiv toga, ali knjiga i serija su mi ostavile skroz različite dojmove. Volim kada se snima nešto prema knjigama da se drže radnje i što više da slijede knjigu. Znam da ne mogu sve staviti u serije, pogotovo ne kada su neke knjige i preko 5oo stranica, ali trebaju ostati vjerni knjigama. Žao mi je što je to tako, pogotovo zbog zmajeva u seriji koje i inače obožavam. Ali nema veze, samo se nadam da ću jednog dana pročitati cijeli serijal.
Inače od serija, prije sam pratila razne kriminalističke serije kao što su Mentalist, Dexter, CSI, našlo se i nekih sf serija s vanzemaljcima, više se ni ne sjećam kako se zovu. Ali više ni takve serije na tv-u ne gledam. U zadnje vrijeme uopće ne gledam televiziju. Nemam nikakve potrebe. Radije čitam knjigu ili ako baš želim pogledati nešto, pogledam na netu.
Dodatni razlog zašto serije ne volim gledati na televiziji je taj što to prikazuju sve i svakako. Ali doslovno. Prvo počnu prikazivati u normalnom večernjem terminu i stave po dvije epizode. Čak nije loše ni što stave samo vikendom, jer kad se sve zbroji, četiri epizode po tjednu i nije tako malo. No onda nakon dva-tri tjedna, ako ne i prije, pomaknu termin iza ponoći, pa počnu davati po jednu epizodu. A kada mi se svidi neka serija želim što prije pogledati. A ne gledati po dvije epizode tjedno u neko doba noći.
Koje sve serije vi pratite ili ste pratili?
Dobro došli u moj mali svijet! Ovdje možete naći razne moje misli, o knjigama/filmovima/serijama, i još svačemu što mi padne na pamet. Znatiželjna sam osoba, tako da kod svega čime se bavim se može naći raznovrsnih žanrova. Vjerujem da će se za svakoga naći ponešto. Ovo mi je prvi blog tako da oprostite na nespretnosti i greškama, ali dok smo živi učimo. :)
Prikazani su postovi s oznakom fantasy. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom fantasy. Prikaži sve postove
subota, 16. svibnja 2015.
subota, 9. svibnja 2015.
...još malo o knjigama :)
Pošto sam u prošlom postu započela temu knjiga, odlučila sam i ovaj post posvetiti toj temi jer u prijašnjem sam se više posvetila o mom ulasku u svijet knjiga.
To je neiscrpna tema o kojoj se može pisati i raspravljati u nedogled, tako da zasigurno ovo neće biti zadnji post o knjigama. U budućnosti ću raditi i osvrte na knjige koje ću pročitati.
S godinama sam otkrila razne pisce koji su me osvojili svojim stilovima pisanja i temama. Iako volim čitati i koristim svaku priliku za to, smatram da sam tek samo lagano zagrebla po površini svijeta knjiga jer toliko ih je mnogo da ne znam koju bih prije čitala.
Prije nekoliko godina sam otkrila jednog odličnog pisca. Njegovo ime je Carlos Ruiz Zafon. Ne sjećam se točno zašto mi je u knjižnici zapela za oko njegova knjiga. Vjerojatno, kao i uvijek, su me privukle korice i ime knjige, a sigurno je dodatni plus bio što je radnja knjige na ulicama Barcelone koja me od djetinjstva na neki posebni, neobjašnjivi način privlači. Nisam nikada bila u tom gradu, no svejedno Barcelona ima svoj kutak u mome srcu.
U to vrijeme u knjižnici su imali samo dvije njegove knjige, ali veseli me što u zadnje vrijeme vidim da svugdje ima njegovih djela. Na poseban i jednostavan način uvuče čitatelja u svoj mistični svijet pun tajni i spletki. Neke od njegovih knjiga koje sam pročitala i koje su mi među najdražim knjigama su Anđelova igra, Sjene vjetra i Marina. Pa ako niste još pročitali njegove knjige pođite do najbliže knjižnice ili knjižare i utonite u predivna djela Zafona. Nećete zažaliti!
Veliki sam fan i Edgara Allana Poe-a i H.P. Lovecrafta. Volim njihove neobične priče pune tame i mistike. Mislim da koju god njihovu knjigu pročitate da ne možete pogriješiti, pogotovo ako volite takva štiva.
Jedna od najdražih Poe-vih pjesama, osim Gavrana, je Sam. Obje imam prepisane u bilježnici koju uvijek imam sa sobom. Prepisati ću vam pjesmu Sam.
Osim spomenutih Zafona, Poe, Lovecrafta, ima još puno pisaca i knjiga kojih se rado prisjetim i potražim njihove nove naslove. Iako volim i ne planirano otići i pronaći neku novu knjigu.
Ne moguće je imati najdražu knjigu jer toliko je odličnih djela da čovjek jednostavno ne može odabrati, tako da ću vam ja nabrojati neke od meni najdražih koje mi prve padnu na pamet:
Kradljivica knjiga, Mi djeca s kolodvora Zoo, Knjiga o groblju, Harry Potter serijal, Vampirska akademija, Bratstvo crnog bodeža, Američki bogovi, Povjesničarka, Angeologija, U sebi, Otkrivanje vještica, Gaudijev ključ, Dobri predznaci, Magija krvi, Purpurni hibiskus, Ja nisam serijski ubojica....
Iako sam prije dosta čitala fantasy knjige, volim pročitati i druge žanrove. Mislim da je jedini žanr kojeg se klonim u širokom luku su ljubići, iako u puno fantasy knjiga ima i ljubavne tematike to nije jedino oko čega se sve vrti. Ima puno toga ostalog što mi knjigu učini zanimljivom. Ne kažem da su ljubavni romani loši, jednostavno nisu za mene, bar ne za sada. Tko zna, možda jednog dana pređem i na taj dio, no za sada mi je i ovako dobro.
Nešto malo više nego inače sam se posvetila krimićima u zadnje vrijeme. Što nije ni čudno s obzirom da mama najviše čita takve knjige. Pročitala je valjda sve knjige od Ludluma i Grishama, i ko zna kojih još sve ne. Pročitala sam i knjigu Lee Child-a koji je dosta popularan u zadnje vrijeme. Pročitavši njegovu knjigu Cijena života shvatila sam zašto ga ljudi toliko hvale. Stvarno je odličan. Od početka do kraja knjige je u zraku određena vrsta napetosti i iščekivanja, te svojim stilom pisanja vas uvuče u knjigu dok se ni ne snađete, a lako je čitljiva. Stranice samo idu, i teško se ispušta iz ruku jer vas zanima što će sljedeće biti.
Koji su vaši najdraži pisci/knjige? Imate određeni žanr koji najviše čitate?
To je neiscrpna tema o kojoj se može pisati i raspravljati u nedogled, tako da zasigurno ovo neće biti zadnji post o knjigama. U budućnosti ću raditi i osvrte na knjige koje ću pročitati.
S godinama sam otkrila razne pisce koji su me osvojili svojim stilovima pisanja i temama. Iako volim čitati i koristim svaku priliku za to, smatram da sam tek samo lagano zagrebla po površini svijeta knjiga jer toliko ih je mnogo da ne znam koju bih prije čitala.
Prije nekoliko godina sam otkrila jednog odličnog pisca. Njegovo ime je Carlos Ruiz Zafon. Ne sjećam se točno zašto mi je u knjižnici zapela za oko njegova knjiga. Vjerojatno, kao i uvijek, su me privukle korice i ime knjige, a sigurno je dodatni plus bio što je radnja knjige na ulicama Barcelone koja me od djetinjstva na neki posebni, neobjašnjivi način privlači. Nisam nikada bila u tom gradu, no svejedno Barcelona ima svoj kutak u mome srcu.
U to vrijeme u knjižnici su imali samo dvije njegove knjige, ali veseli me što u zadnje vrijeme vidim da svugdje ima njegovih djela. Na poseban i jednostavan način uvuče čitatelja u svoj mistični svijet pun tajni i spletki. Neke od njegovih knjiga koje sam pročitala i koje su mi među najdražim knjigama su Anđelova igra, Sjene vjetra i Marina. Pa ako niste još pročitali njegove knjige pođite do najbliže knjižnice ili knjižare i utonite u predivna djela Zafona. Nećete zažaliti!
Veliki sam fan i Edgara Allana Poe-a i H.P. Lovecrafta. Volim njihove neobične priče pune tame i mistike. Mislim da koju god njihovu knjigu pročitate da ne možete pogriješiti, pogotovo ako volite takva štiva.
Jedna od najdražih Poe-vih pjesama, osim Gavrana, je Sam. Obje imam prepisane u bilježnici koju uvijek imam sa sobom. Prepisati ću vam pjesmu Sam.
Od djetinjstva ja ne bjeh kao
drugi-ja gledat nisam znao
Ko drugi- duša nije htjela
Strasti iz skupnog primat vela-
Iz istog vrutka nisam jad
Pio- u istom tonu mlad
Budio nisam srca plam-
I sve što voljeh- voljeh sam-
Tad se- u djetinjstvu- u zori
Burnog života moga- stvori
U bezdanu dobra ili zla
Tajna što još me mami sva-
U bujici što se pjeni-
Na crvenom gorskoj stijeni-
Na suncu što kupa svojom
Jesenskom me zlatnom bojom-
U munji što nebo prene
I proleti pokraj mene-
U oluji, groma rici-
U oblaku što po slici
Za me (nasred neba plavog)
Liči na demona pravog...
E.A.Poe (oko 1829.)
Osim spomenutih Zafona, Poe, Lovecrafta, ima još puno pisaca i knjiga kojih se rado prisjetim i potražim njihove nove naslove. Iako volim i ne planirano otići i pronaći neku novu knjigu.
Ne moguće je imati najdražu knjigu jer toliko je odličnih djela da čovjek jednostavno ne može odabrati, tako da ću vam ja nabrojati neke od meni najdražih koje mi prve padnu na pamet:
Kradljivica knjiga, Mi djeca s kolodvora Zoo, Knjiga o groblju, Harry Potter serijal, Vampirska akademija, Bratstvo crnog bodeža, Američki bogovi, Povjesničarka, Angeologija, U sebi, Otkrivanje vještica, Gaudijev ključ, Dobri predznaci, Magija krvi, Purpurni hibiskus, Ja nisam serijski ubojica....
Iako sam prije dosta čitala fantasy knjige, volim pročitati i druge žanrove. Mislim da je jedini žanr kojeg se klonim u širokom luku su ljubići, iako u puno fantasy knjiga ima i ljubavne tematike to nije jedino oko čega se sve vrti. Ima puno toga ostalog što mi knjigu učini zanimljivom. Ne kažem da su ljubavni romani loši, jednostavno nisu za mene, bar ne za sada. Tko zna, možda jednog dana pređem i na taj dio, no za sada mi je i ovako dobro.
Nešto malo više nego inače sam se posvetila krimićima u zadnje vrijeme. Što nije ni čudno s obzirom da mama najviše čita takve knjige. Pročitala je valjda sve knjige od Ludluma i Grishama, i ko zna kojih još sve ne. Pročitala sam i knjigu Lee Child-a koji je dosta popularan u zadnje vrijeme. Pročitavši njegovu knjigu Cijena života shvatila sam zašto ga ljudi toliko hvale. Stvarno je odličan. Od početka do kraja knjige je u zraku određena vrsta napetosti i iščekivanja, te svojim stilom pisanja vas uvuče u knjigu dok se ni ne snađete, a lako je čitljiva. Stranice samo idu, i teško se ispušta iz ruku jer vas zanima što će sljedeće biti.
Koji su vaši najdraži pisci/knjige? Imate određeni žanr koji najviše čitate?
Pretplati se na:
Postovi (Atom)






