Nikada nije kasno! Upamti to!

Čak i ako skreneš s pravog puta i izgubiš se na neko vrijeme lutajući krivim cestama. Uvijek se možeš vratiti nazad, na pravi put. Iako si ga ostavio zapuštenog uvijek možeš doći, počistiti za sobom i raskrčiti si svoj put. Jer on te uvijek čeka, tu je, čeka da svojim koracima napraviš nove otiske na njemu i prođeš sve prepreke jer te vodi k tvom miru i sreći. 

Nemoj to nikada zaboraviti! 
Nikada ne prođe previše vremena u lutanjima, svi se mi ponekad izgubimo, no to ne znači da nema povratka. 

Put biva sve više zapušten i što više vremena prođe imati ćemo više posla. Ali čak i tada, trebamo zasukati rukave i popraviti štetu. Nema te štete koja se ne može popraviti.
Sve je na nama. Da li ćemo naći izgovore ili prionuti na posao, ne ovisi o nikome nego o nama samima. 

Najlakše je reći 'Prekasno je!' i prepustit se maštanjima i žaljenjima. To može svatko. 
Ali ono najbolje nije jednostavno jer onda bi to svatko imao. 
Treba se često i pomučiti da bi se uspjelo. No nije li u tome baš poseban gušt. Kada se nakon napornog rada osvrneš i vidiš postignuto. 

Nikada nije prekasno jer tvoj put te čeka poput vjernog prijatelja koji će ti sve oprostiti i nastaviti od tamo gdje ste stali. Nekada se možda moraš i vratiti nekoliko koraka u natrag i od tamo krenuti. Ali zar je to bitno ako si na svom pravom putu. Bitno je da se vratiš i s upornošću kreneš naprijed ne odustajući pred ničime. Jer to je tvoj put, ponekad trnovit i okrutan, ali takav je s razlogom. Da bi nakon te prepreke izašao još jači i zreliji. Bogatiji za novo iskustvo. Mudriji za jednu novu stepenicu. 

Budi snažan i hrabar i vrati se na svoj pravi put. Nemoj se sramiti povratka. Svakome se dogodi bar jednom da odluta na krivu stazu. No puno njih odluči da je moralo biti tako i da će dalje ići po toj blatnjavoj cesti u kojoj se svakim danom sve više utapaju gubeći samog sebe. Ali ništa ne mora biti, osim onoga što mi odlučimo!

Tako da nemojte dozvoliti da vas mišljenje drugih i lakoća pogrešnog puta navedu na to da odustanete od svog pravog puta i samoga sebe. Jer ako se mi sami ne izborimo za sebe, tko će drugi? 

Nitko.  

Sreća. Riječ od pet slova, a puno različitih značenja.

''Sreća. Riječ od pet slova, a puno različitih značenja.
Za svakoga čovjeka sreća ima drugačije značenje.
Što znači imati sreće u životu?
Za nekoga su to materijalne stvari, a za nekoga duhovne.
Ali znači li to da kada tih materijalnih stvari nema, nema ni sreće za te ljude?                          Ne znam odgovor na to jer nisam takva osoba. Mene sitnice čine sretnom.''

To je odlomak iz jedne moje priče koju sam davno započela pisati.
Svakodnevno nailazim na razne citate o sreći. I sve to djeluje nekako jednostavno. Ako želiš biti sretan, biti ćeš. No stvarnost je drugačija. Ako netko zaista želi biti sretan mora na tome raditi svaki dan. To je proces koji traje cijeli život. Svakog dana se borimo protiv raznih stvari koje nam dođu na put i pokušaju nas smesti s puta. Iskušenja su svaki dan oko nas, bilo u obliku negativnih ljudi, trendova koji nam nameću da težimo materijalnom i savršenstvima koja ne postoje. Čak i skromni ljudi se znaju naći kako maštaju o nekoj ne bitnoj stvari koju bi si tako htjeli, pa si dozvole da to utječe na njih. No onda se trgnu i zapitaju, što to meni stvarno treba, zar zaista trebam biti tužan što to ne mogu imati. I shvate da je to ne važna glupost koja im i ne treba, da su sretni što su zdravi, imaju obitelj, ili bio što drugo što ih čini sretnima.

                                "Moj život nije savršen,  ali sam zahvalan na svemu što imam."

Neki nemaju ni zdravlje ni obitelj, ali opet nađu u svakom novom danu nešto što ih veseli i gura dalje. Prihvaćaju ono što imaju i ne koncentriraju se na ono što nemaju. Taj popis neimaštine može ići u nedogled jer uvijek će postojati nešto što nemamo i što bi željeli imati. Naravno da treba težiti nečemu u životu, ali ne smijemo si dozvoliti da na putu do toga naša sreća izostane zbog ne imanja istoga.

                                                     "Najbolje stvari u životu se ne vide.
                                                      Zato zatvaramo oči kada se ljubimo, 
                                                      smijemo i sanjamo."


Trebamo se okružiti s onim što volimo, pa što god to bilo. Bilo to sport, čitanje, crtanje, pisanje, izrađivanje, vrtlarenje, istraživanje, šetanje, životinje..... i još hrpa drugih stvari koje nas zanimaju. Nije bitno što su, bitno je da nas vesele i navode nas da kvalitetno utrošimo slobodno vrijeme.

                                          "Izgubi sebe u stvarima koje voliš, tamo ćeš i naći sebe."


Uvijek će se naći neki pesimist koji će reći lako je to pričati. Znam da je lako reći ili napisati, ali i to je jedna vrsta početka. Način na koji ćeš doći do cilja da budeš sretan. Ne postoji osoba koja je sretna dvadeset i četiri sata na dan, svi mi imamo svoje loše dane. No trebamo pokušati što prije izaći iz tog sivila svakodnevice i uroniti u beskraj pozitive koje nas okružuje, nalazi se u sitnicama koje nam se dogode svaki dan.

                                    " Svaka pozitivna promjena u tvom životu počinje sa čistom, 
                                ne dvosmislenom odlukom da ćeš ili napraviti ili prestati raditi nešto."

Jedna od grešaka koje ljudi rade je da svoju sreću podređuju naspram drugih. Tako nikada nećeš biti u potpunosti sretan. Jer ljudi ulaze i izlaze iz naših života. Ako naša sreća ovisi samo o drugima znači da nikada nećemo biti u potpunosti ispunjeni. Čovjek jest društveno biće, čak i mi koji nismo previše društveni i više se povlačimo u svoj svijet knjiga i pisanja opet moramo se s vremena na vrijeme probuditi i izaći među ljude. No ako kreneš izgrađivati sebe kao osobu i tražiti sreću u sebi nikada ti se neće dogoditi da ti sreća u potpunosti nestane odlaskom osobe do koje ti je bilo stalo. Jer bio si sretan i prije te osobe koja je donijela dodatnu dozu sreće u tvoj život, ali odlaskom nije ponijela sve sa sobom jer nikada nije sve ovisilo samo o njoj.

A najveća greška koju možemo napraviti je odreći se samih sebe. Zanemariti stvari koje volimo zbog nekoga drugoga. Drugi nas trebaju prihvatiti takvima kakvi jesmo, a ne da se mi mijenjamo zbog njih. Ako ćemo se mijenjati i ravnati prema drugima nikada nećemo biti ono što jesmo. I tako nikada nećemo biti sretni jer ćemo biti samo ljušture bez pravog ja.

                                              "Budi ono što jesi, a ne ono što svijet želi da budeš." 

Možda se nekome može činiti da sam jako pozitivna osoba, no realnost je drugačija. I ja se svaki dan borim sa svojim ''demonima''. Ali odbijam se prepustiti surovoj stvarnosti. Trudim se svakodnevno, težiti lijepim mislima. I obično mi je lakše gledati pozitivno na nešto kada je u pitanju netko drugi. No najlakše je reći 'Ah, ja sam pesimist i ne znam drugačije.' i skrivati se iza te izjave.
Uvijek svi govore 'Sve se može kada hoće.', i to stvarno tako je. Dok se ne dogovorimo sami sa sobom što želimo i da ćemo se za stvarno pokrenuti nećemo ništa postići.
Tako da pokrenimo se i učinimo svijet ljepšim za življenje!